Bajka o ribaru i ribici - Aleksandar Sergejević Puškin

Kratak sadržaj:

Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, već je pusti natrag u more, a ona će njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuću, željela je biti moćna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kući, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.

Karakterizacija likova:

Starac je pošten, dobrica. Skroman je i ne traži puno. Kada je uhvatio ribicu pustio ju je na slobodu i zauzvrat nije tražio ništa jer je znao da se bogatstvo može steći samo vlastitim radom i trudom. Mana mu je što se nije mogao suprotstaviti zloj starici.

Starica je primjer zle i naopake osobe. Željela je sve više i više bogatstva, a njene želje koje su bile prevelike, su je uništile. Kako je vremenom dobijala sve više poklona, bila je sve pohlepnija. Sluge je

tukla, a starca je otjerala iz dvorca. Njezina oholost i pohlepa glavne su teme ove bajke.

Zlatna ribica je u ovome djelu lik koji je pokazao svu pohlepnost starice, ali ju je, ipak, vratila u

stvarnost. Strpljiva je prema starcu jer je bio blag prema njoj i pokazao dušu dobrog čovjeka. Ribica je kažnjavala zlo, a cijenila dobro.

Mjesto radnje:

Radnja se odvija u nepoznatom mjestu koje pisac nije objasnio locirao. Obala mora je najbliže što se može odrediti.

Bilješka o piscu:

Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799.godine. Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu, gdje je već pokazao pjesnički dar. Umro je u 38.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti.