Antigona - Sofoklo - Prepričano lektira
Kratak sadržaj:
Tragedija je podijeljena u 7 činova.
Prvi čin
Sviće. Iz kraljevskog dvora prvo izlazi Antigona, a onda i
Izmena. Antigona govori sestri o događajima i novostima s dvora, koje je donio
kralj Kreont. Međutim, da bi se čitatelja uvelo u dramu, u fusnoti su opisani
događaji koji su doveli do početka tragedije kako bi se shvatila kasnija radnja
(drama počinje in medias res ).
Kada su braća Polinik i Eteoklo odrasli i trebali od Kreonta
preuzeti vlast, dogovorili su se da će naizmjence upravljati Tebom. Prvi je
zavladao Eteoklo iako je bio mlađi. Kada se navršila godina dana njegove
vladavine, nije htio odustati od prijestolja već je prognao Polinika iz grada.
Polinik je otišao u Arg i oženio se kćerkom tamošnjeg kralja Adrasta, kojega je
kasnije pridobio za rat protiv Tebe. Argivci su opsjeli Tebu, ali Tebanci su
odbili prvi juriš. Na kraju je Eteoklo predložio kako bi najbolje bilo da se on
sam sukobi s bratom jer se ipak radilo o njihovom osobnom sukobu. U strašnome
boju jedan i drugi su preminuli. Među vojskom je nastala svađa oko toga tko je
pobjednik: Tebanci su sebi pripisali pobjedu jer je Eteoklo prvi probio brata.
Argivci su pak sebe smatrali pobjednicima jer je Eteoklo prvi izdahnuo. U toj
svađi došlo je ponovno do boja u kojemu su Tebanci pobijedili, a Argivci su
napustili opsadu.
Radnja se vraća u sadašnjost kada Antigona govori o novoj
Kreontovoj zapovijedi prema kojoj se braći namijenila dušmanska kob. Kralj
Kreont dao je pokopati samo jednog brata Eteokla, a Polinika kao izdajnika Tebe
zabranio je pokopati i suzama oplakati. Ostavio je Polinika da ga pojedu ptice,
a onaj tko njegovu zapovijed prekrši, bit će kažnjen kamenovanjem od cijeloga
grada. Antigona je pozvala svoju sestru na čast, kako bi zajedničkim snagama
spasile brata. Odlučila je mimo Kreontove zapovijedi sahraniti brata, ali
Izmena se nije usudila proturječiti dobivenoj zapovijedi. Svoju sestru Antigonu
podsjetila je na obiteljsko prokletstvo: kada je otac vlastitom voljom doznao
svoj grijeh, oduzeo si je vid, a majka se zbog očeva grijeha objesila. Zbog
toga nije trebalo ići protiv kraljeve odluke, jer nakon smrti braće njih dvije
su jedine ostale žive. Žene kao takve su slabi porod te ne trebaju ići protiv
muškaraca i s njima ulaziti u sukobe. Ženskom sudbinom ravna uvijek netko jači
od nje te se Antigona s time treba pomiriti.
Izmena se mogla pomoliti podzemnome svijetu, ali je ipak
odlučila poslušati zemaljsku vlast. Antigona se naljutila na nju i nije više
htjela njenu pomoć. Za pokop svoga brata bila je spremna umrijeti. Podzemni
svijet trebalo je poštovati više nego ovozemaljski, a Izmena je odbijanjem
pomoći samo pregazila božju riječ.
Ulaznu strofu pjeva zbor, a u prvoj strofi pjeva o povijesti
sukoba između dvojice braće. Prva antistrofa govori o Kapaneju kao jednom od
sedmorice vođa argivske vojske. Svojom bahatošću i prozivanjem Zeusa za kaznu
biva pogođen upravo Zeusovom munjom tako da su mu se raspršili svi dijelovi
tijela. Druga strofa govori o vratima Tebe kojih je bilo sedam, a na svakima je
jurišala jedna neprijateljska četa. Eteoklo je jurio od vrata do vrata boreći se
sa svojim suborcima, a kada su odavali čast, Zeusove braće više nije bilo među
ratnicima. Druga antistrofa govori u sadašnjem kralju Tebe Kreontu i njegovome
sazivanju zbora starješine. Postao je kralj jer nije bilo izravne kraljevske
loze, niti muškog potomka.
Drugi čin
Dolazi Kreont s dvojicom pratitelja. Sazvao je zbor
starješina kako bi odlučili što će sa sudbinom Edipovih sinova. Znao je da su
poštovali volju vladara i prije njega, tako da je sada odlučio da Eteokla treba
sahraniti i odati mu čast kakvu zaslužuje, tako da ga se štuje i u podzemnome
svijetu: “ Eteokla, na koplju borca junačkog,/ što pade ovdje za naš boreći se
grad,/ nek sahrane i svaku odaju mu čast,/ da štuje ga visoko i pod zemljom
svijet .” Za Polinika je odlučio da ostane nepokopan i neoplakan bez groba i
neožaljen, ptičurinama plijen i psima zalogaj te svakom oku užas nakazan.
Naredio je neka mrtvoga čuva straža kako nikome ne bi palo na pamet pokopati
ga.
U tom trenutku dolazi stražar koji javlja Kreonu kako je
netko nad tijelom izvršio sveti obred prije pokapanja i prekrio ga plahtom.
Među stražarima je došlo do sukoba i međusobnog optuživanja, tako da su
odlučili kako je najbolje sve javiti Kreontu. Zborovođa je u svemu tome osjećao
božji prst. Kreont se silno razljutio, sumnjao je na buntovnike koji su radili
protiv njega i njegove vladavine. Postaje nedosljedan o odlukama: prvo je htio
poslušati riječ starih mudraca, a onda ih kori i govori kako ne postoji božji
sud u tome. Kreont sumnja na pobunjenike koji su nekoga podmitili novcem kako bi izveli taj zabranjen čin. Smatra kako nema goreg zla od novca jer se zbog novca ruše gradovi i mnogo ljudi napušta svoj dom. Prema Kreontu novac je loš učitelj i ukazuje na niske lukavosti. Stražarima je zaprijetio optužbom ako ne nađu krivca. Stražar se uvrijedio zbog optužbi te mu govori kako je strahota kada sud donese krivu presudu. Kreonta ne zanima njegova besjeda već želi krivca.
sud u tome. Kreont sumnja na pobunjenike koji su nekoga podmitili novcem kako bi izveli taj zabranjen čin. Smatra kako nema goreg zla od novca jer se zbog novca ruše gradovi i mnogo ljudi napušta svoj dom. Prema Kreontu novac je loš učitelj i ukazuje na niske lukavosti. Stražarima je zaprijetio optužbom ako ne nađu krivca. Stražar se uvrijedio zbog optužbi te mu govori kako je strahota kada sud donese krivu presudu. Kreonta ne zanima njegova besjeda već želi krivca.
Na kraju drugoga čina dolazi “ Prva stajaća pjesma” . U
prvoj strofi zbor pjeva o čovječjoj sili koja je veća od svega. Čovjek upravlja
svime na Zemlji. On po moru plovi brodovima, a svojim plugovima ore zemlju. U
prvoj antistrofi govori u čovječjoj sili nad životinjama, pticama i stvorovima
podvodnoga svijeta. Sve lovi pletenom mrežom jer domišljat čovjek u svemu biva
vješt. Svojom vještinom ukroćuje zvjerad, konje i bikove. U drugoj strofi zbor
pjeva o smrti koju čovjek ne može pobijediti unatoč svim lijekovima. U drugoj
antistrofi zbor pjeva o čovjekovim manama i vrlinama. Njemu je dano na odabir
hoće li poštovati božju riječ i biti stup svojoj zemlji.
Treći čin
Stražar dovodi Antigonu. Uhvatio ju je na djelu dok je
kitila grob mrtvaca Polinika. Opisuje Kreontu kako je uhvatio Antigonu na
djelu. Nakon što se vratio od Kreonta, maknuo je s tijela prah i otkrio
polutruli leš. Sjeli su na hrid da do njih ne bi dolazio smrad. Zatim su čuli
djevojčin plač zbog otkrivenog tijela. Uhvatili su je kako ponovno na tijelo
stavlja prah i vrčem izlijeva trostruki dar (mlijeko, vino i med). Uhvativši
je, djevojka nije pokazala strah. Priznala im je svoje grijehe, a stražar je s
njom suosjećao zbog učinjenog čina.
Stojeći pred Kreontom Antigona mu je priznala kako je htjela
pokopati svoga brata. Znala je za njegov nalog, ali nije cijenila zakon jer
nije donesen od strane Zeusa i Pravde. Nije htjela navući na sebe božji gnjev i
zbog toga joj nije bilo žao umrijeti. Zborovođa je smatrao kako se od osornoga
oca javila njena ćud. Kreont ju je odlučio kazniti zato što je tjerala inat i
prkos te se još hvalila svojim prijestupom. Ne može joj oprostiti taj prijestup
jer bi to onda značilo da je on žena, a ona muškarac. Smatrao je kako ona i
sestra trebaju biti kažnjene smrću.
Stražar je otišao po Izmenu koja je shvatila u kakvoj je
Antigona nevolji te je odlučila s njom priznati grijeh. Posvađala se s
Antiogonom, koja je svoju sestru smatrala osobom slabog duha jer se samo
pokoravala vlasti. Izmenin život nije imao smisla bez sestre. Izmenu su zatim
odveli stražari, a njena sudbina čitatelju ostaje nepoznata. Antigona je bila
udana za Kreontova sina Hemona. Kreont nije htio da se Hemon oženi lošom ženom.
Slijedi druga stajaća pjesma zbora koja se također sastoji
od dvije strofe i dvije antistrofe. U prvoj strofi i antistrofi zbor pjeva o
zlu koje donosi jad i nevolji koja se svalila na Labdakov rod. U drugoj strofi
i antistrofi govori se o Labdakovom rodu (potomci Labdaka koji je bio Lajev
otac, a Edipov djed). Slab čovjek katkad zanosi se nadom što ga vodi u stranu
zla, ali i prema jadnome životu.
Četvrti čin
Dolazi Hemon. Hemon se slagao s očevom odlukom jer mu je on
bio smjer u životu. Svome ocu uvijek je bio poslušan i odan. Slušao je očeve
savjete i nije dozvoljavao da ga ljubavna strast zavede s puta. Kreont nije
mogao popustiti Antigoni jer bi to značilo da je dozvolio ženi da vlada
muškarcem, a ne priliči na taj način i zbog jedne žene izgubiti vlast. Svome
narodu trebao je biti uzor i dosljedan o donošenju zakona, a ne ih nedosljedno
mijenjati, samo zato što su u krvnom srodstvu.
Sin Hemon odlazi među narod čuti što misle o očevoj odluci.
Nakon što se vratio, promijenio je mišljenje i molio je oca da se sažali nad
Antigonom i oslobodi je. Svijet je žalio djevojku jer mora osramoćena umrijeti
zbog pravednoga čina. Zborovođa i Hemon molili su Kreonta neka popusti i
posluša glas naroda. Vladar ne vlada sam, a vladavinu ne čini samo njegov dvor.
Zemlja se sastoji od puka i mladih, a odlika pravednog vladara jest iskazati
čast onome tko je pun znanja. Kreont je sina smatrao neiskusnim i optužio ga je
ženinim saveznikom. Naredio je stražarima neka dovedu skota (Antigonu) kako bi
umrla odmah pred Hemonovim očima. Hemon je otišao pun bijesa, a Kreont je
odlučio staviti Antigonu u tamnicu i davati joj tek toliko hrane kako bi je
održao na životu.
Slijedi Treća stajaća pjesma koja se sastoji od dvije strofe
i antistrofe. Zbor pjeva o Erosu i ljubavi što čini da se očevi i sinovi
međusobno zarate.
Peti čin
Dovode Antigonu. Zborovođa se sažalio nad njom gledajući je
kako hoda prema svojoj tamnici. Za vrijeme hoda, Antigona poziva sve ljude neka
je prate u Had i plače nad svojom sudbinom. Uzvišeno je prolazila iznad svih
ljudi, nesavladana zlim bolestima. Jedina je odlazila po svojoj volji u Had.
U ovome činu javljaju se dvije antistrofe,
epoda (završna pjesma zbora u starogrčkim dramama) i četvrta
stajaća pjesma . Antigona govori o tužnom Niobinom udesu koji je sada i nju
čekao na kamenitoj hridi. Samu sebe je žalila što nevina, bez pratnje i plača
svojih bližnjih, u mračnu tamnicu ide. U toj tamnici ona neće biti živa, ali ni
mrtva. Zborovođa, dok nema Kreonta, prelazi na njenu stranu i tješi je znajući
da je napravila pravedan čin i popela se samoj Pravdi na prag.
Hodajući u svoju tamnicu Antigona se prisjeća oca i majke
koji je sada čekaju u Hadu. Zbor je stao na na Antigoninu stranu jer je
poštovala božji zakon. U epodi Antigona govori o svojoj nesreći koja ju je
zatekla dok za Kreonta ona više nije bila među živima. Antigona se obratila
svojim roditeljima i braći, njihovu ljubav više je cijenila od bilo koje bračne
ili majčinske ljubavi. Drugačije bi postupila da joj je na tom mjestu bio muž
ili dijete jer je drugoga bračnog druga mogla naći i ponovno imati dijete s
njim, ali braću joj nitko nije mogao roditi, zato što su joj otac i majka
odavno bili mrtvi. Bit će kažnjena jer je pravedno postupila i poštovala božji
zakon. Odvode je s pozornice.
U četvrtoj stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Danaji, kćeri
argivskoga kralja Akrisija. Nju je zadesila slična sudbina kao i Antigonu.
Dalje zbor pjeva o Likurgu, Fineju, Kleopatri i Ideji. Svi oni ogriješili su se
u onozemaljski zakon i nisu poštovali svoju obitelj, tako da su na kraju svi
bili na neki način kažnjeni.
Šesti čin
Dolazi prorok Tiresija, a vodi ga dječak. Tiresija je
govorio Kreontu kako su mu ptice navijestile lošu budućnost. Motrio je let
ptica te je čuo nepoznat i ljut graktaj. Obuzeo ga je strah pa je htio
prinijeniti žrtvu bogovima, ali oni su je odbili. Time su bogovi upozorili
Tiresija da je Teba obešćašćena jer nisu htjeli pokopati Polinika. Dozvolili su
da njegovo tijelo trune na suncu i da ga jedu životinje. Upozorava Kreonta da
je zgriješio, ali da stigne svoj grijeh ispraviti, zato što je sve to učinio u
neznanju. Kreont optužuje kako su svi vračevi ludi za novcem i neka ne budali
jer on Polinika neće pokopati. Na to mu Tiresija proriče skoru smrt u njegovoj
obitelji zato što bogovi nisu htjeli imati veze s Polinikovim tijelom te su mu
poslali boginje osvete i prokletstva.
Dječak vodi Tiresiju doma, a zborovođa upozorava Kreonta
kako Tiresija nikada nije pogriješio u proročanstvima. Neka brzo promijeni
svoje mišljenje kako ne bi došlo do tuge u njegovom domu. Kreont se predomislio
te je pozvao sluge kako bi Poliniku iskopali grob. Odlazi i on sa slugama. U
petoj stajaćoj pjesmi zbor pjeva radosnu pjesmu zato što se Kreont predomislio
i odlučio oprostiti Antigoni. Nadaju se sretnom ishodu situacije i moli za spas
Tebe.
Sedmi čin
Dolazi glasnik. Slijedi govor u nesretnoj Kreontovoj
vladavini od trenutka kada je zavladao Tebom. Imao je dva sina, Megareja i
Hemona. Megarej je probio sebi vrat bodežom, kako bi ratna pobjeda bila na
strani Tebanaca, kao što je Tiresija i prorekao da će se dogoditi. No pronašli
su i Hemona kako se ubio. U tom trenutku, iz dvora izlazi Euridika sa slugama
kojoj glasnik opisuje nedavne događaje. Njen muž Kreont pošao je na visoravan
kako bi okupao Polinikov leš, spalio ga na zelenom granju, a zatim pokopao.
Nakon toga krenuli su prema Antigoninoj tamnici kako bi je oslobodili. Ali tada
su čuli plač i krik. Vidjeli su kako se Antigona objesila, a Hemon je kraj
njenih nogu plakao za njom. U Hemonovim očima vidjela se mržnja i bijes prema
ocu Kreontu. Pokušao je oca napasti mačem, ali se on izmaknuo. Prepun bijesa i
pomutnje u glavi Hemon se probada i umire.
Čuvši to, Euridika u tišini odlazi sa slugama u svoj dvor.
Zborovođa postaje sumnjiv zbog tišine te šalje glasnika kako bi je otpratio u
dvor. Dolazi Kreont držeći ruku na Hemonu kog nose sluge. Slijedi tužaljka
zbora s jednom strofom i dvije antistrofe. Kreont plače za svojim sinom i
shvaća da ga je vlastito ludilo dovelo do te situacije. Vratio se glasnik iz
dvora s lošim vijestima. Kriveći Kreonta za udes koji ju je zadesio, Euridika
se ubija u svome dvoru. Vrata dvora se otvaraju i prikazuju mrtvu Euridiku.
Kreont govori slugama da ga maknu s tog nesretnog mjesta. Priziva vlastitu
smrt.
Zborovođa za kraj govori kako je prvi uvjet sreće razborit
um i potreba za poštivanjem božjeg zakona. Ohologa čovjeka sudbina će oboriti,
a tek kada pretrpi zlo kao Kreont, shvatit će da je bio u krivu.
Karakterizacija likova:
Antigona: hrabra, uporna, puna osjećaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg nauma, čak ni pod prijetnjom smrću. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da se pokojnik pospe prahom da dobije mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša.
Kreont: ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju riječ
-> to znači da je čovjek od riječi <- ne poštuje tuđe mišljenje. Na kraju
dokazuje da je i on samo čovjek, i to pjevajući tužaljku u kojoj sebe
okrivljuje za smrt sina i žene.
Hemon: neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire
kraj nje. Većinu života se Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani
narod.
Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar...
Tema: Sukob zakona i individualnog svaćanja života
Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju
ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo.
Mjesto i vrijeme radnje: Atena oko petog stoljeća prije
Krista.
Bilješka o piscu:
Sofoklo ( 496 - 406 prije Krista ) starogrčki je tragik.
Rodio se na Kolonu, a već kao mladić vodio je zbor mladića
na atenskim proslavama zbog pobjede kod Salominegodine 480. prije Krista.
Poslije završetka školovanja stupio je u javni život i obavljao je različite
visoke državne dužnosti, ali se istodobno bavio i književnim radom.
Napisao je stotinjak tragedija, od kojih je do danas sačuvano samo sedam.
Ponajbolje su one koje čine trilogiju - obradu drevnoga mita o tragičnoj
ličnosti kralja Edipa - “ Kralj Edip”,“Edip na Kolonu” i “Antigona”.
Ostale su sačuvane Sofoklove tragedije “Ajant”, koju smatraju najstarijom, te
“Filoktet”, “Trahinjanke” i “Elektra”, a uz fragmente, sačuvan je i
velik dio njegove satirske igre “Sljednici”. Poznato je da je na dramskim
natjecanjima osamnaest, a po nekim izvorima čak dvadeset i četiri
puta odnio prvu nagradu. Već za života stekao je veliku popularnost, a
nakon smrti je proglašen herojem.Sofoklo je produžio Eshilovu tradiciju,
ali je bio i reformator tragedije. Napustio je svijet grčke
mitologije da bi tema njegovih tragedija postao čovjek - njegovo
djelovanje i njegove strasti. Radnju više ne pokreće božanstvo, nego slobodna
ljudska volja. Sofoklo je uveo trećega glumca, broj osoba u zboru povećao s 12
na 15, ali je smanjio djelovanje zbora i njegov utjecaj na radnju. U njegovim
tragedijama zbor nastupa kao posebno tijelo, koje iznosi lirsku i
misaonu stranu samoga autora. Sofoklo je majstor dramaturgije i
izvrsno vodi radnju, a u svojim tragedijama
s pozornošću prikazuje karakter likova, čije osobine
pojačava sukobljavanjem kontrastnihlikova. Jezik mu je jednostavniji, jasan,
čitak i lijep, u stihovima koji vode tragičnomklimaksu. Svojim djelima, kao
Eshil i Euripid, djelovao je na mnoge europske dramske pisce.
2 komentari
Blog je stvarno koristan i fino napisan. Sve pohvale
ReplyDeleteOdličan post! Preporučam.
ReplyDelete