Branka - August Šenoa
Kratak sadržaj:
U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije
joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana
dok je plela papuče došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su
pričati o raznim stvarima. Branka je htjela biti učiteljica. Na kraju razgovora
su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti
učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva. Imala je težak život, otac joj
je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom
građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka.
Branka je htjela otići iz Zagreba. Jedne noći o tome je
razgovarala s Herminom. U njihov razgovor uključio se i mladi gospodin Marić.
Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle. Kada je Branka došla
kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice
pala je u očaj. No sljedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao
Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon
kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala
molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je
sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to
zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim
osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto. Lagao
je ljudima da je Branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao
špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin
otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti čim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je Branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su ljudi u Jalševu. Nedugo zatim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana, sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojeg je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drukčije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof Belizar je poželio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude učiteljica u Zagrebu što je Branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.
otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti čim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je Branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su ljudi u Jalševu. Nedugo zatim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana, sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojeg je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drukčije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof Belizar je poželio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude učiteljica u Zagrebu što je Branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.
Bilješka o piscu:
August Šenoa je rođen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim
godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova odrastanja, na
političkom planu se zbivaju mnoge promjene, koje utječu kako na Hrvatsku tako i
na njega. Otac mu je bio dvorski slastičar, čeh, a majka, mađarica. Gimnaziju
je pohađao u Pragu i Zagrebu. U 22. godini piše svoje prvo djelo dopis U
zlatnom Pragu. S obzirom na to da je već tada bio poznat kao panslavist, nije
se mogao dalje školovati. Njegova najveća djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo
zlato, Prijan Lovro, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Diogenes, Prosjak
Luka, Mladi gospodin… Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan što je
ostavio mnogo nezapočetih i nezavršenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine
naziva se šenoinim dobom.
Tema: Brankin život
Mjesto radnje: Radnja se odvija u Zagrebu, središtu hrvatske kulture, te u Jalševu,
gorskom selu koje je kulturno siromašno.
Vrijeme radnje: Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog
pokreta), kada se počinje buditi Hrvatska.
Karakterizacija likova:
Branka - mlada, lijepa, pametna, skromna, poštena, istinoljubiva,
vrijedna, veliki domoljub, uporna
Grof Belizar - odnarođeni plemić, zaboravio je hrvatski jezik, živi u
Beču, vrlo je obrazovan, razumije se u gospodarstvo, na kraju je
zahvaljujući župniku i Branki naučio hrvatski jezik
Hermina - tipična građanska djevojka, živi i ponaša se po modi svoga
vremena, Brankina je najbolja prijateljica
Jalševački župnik - veliki domoljub, protivnik stranih utjecaja,
zagovornik ilirskih ideja, dobar je i simpatičan čovjek
Marić - završio je učiteljsku školu, ali ne želi biti učitelj, politički je
prevrtljivac, doušnik je i špijun, zaljubljen je u Branku, želi se oženiti
njome, ali ga ona odbija
Šilić - loš seoski učitelj, neuredan, zapušten, često upotrebljava šibu
kao poticaj za učenje
Mišoci - propali sitni zagorski plemić mađarskog imena Šandor,
općinski bilježnik, pijanac, neuredan, bahat, glup
0 komentari