Doživljaji Huckleberryja Finna - Mark Twain

by - 7:05 AM

Kratak sadržaj:

Na početku romana Huck nas podsjeća kako je završila knjiga Doživljaji Toma Sawyera: Tom i Huck pronašli su blago koje su razbojnici sakrili u špilji. Svaki je dobio po šest tisuća dolara koje je sudac Thatcher uložio pa dječaci na ime kamata dobivaju po dolar dnevno. Huck kaže da je to više nego što bi itko mogao potrošiti. Pripovijedanje se nastavlja opisivanjem Huckova života kod udovice Douglas, gdje ga udovica i njena sestra, stara usidjelica gospođica Watson, nastoje civilizirati i obrazovati. No, u Hucku je i dalje živa želja za slobodnim, lutalačkim životom u divljini. Bježi od kuće, ali se brzo vraća na nagovor Toma Sawyera, koji mu je obećao da će ga primiti u svoju razbojničku družinu ako se vrati udovici i ako se upristoji. Udovica se rasplakala nad njim i nazvala ga izgubljenim janjetom. Ponovno ga je obukla u novo odijelo, morao je biti miran za večerom, a poslije večere čitala mu je iz Biblije. Naravno, zgrozila se kad ju je usred priče o Mojsiju pitao za dopuštenje da pripali lulu. Poslije sve te gnjavaže, kad su svi u kući pošli na spavanje, Huck se u ponoć iskrada iz kuće. U dvorištu ga čeka njegov prijatelj Tom. Kad su se Huck i Tom pokušali išuljati iz dvorišta, crnac Jim, rob gospođice Watson, zamalo ih otkrije. Dječaci ostaju pritajeni u mraku sve dok umorni Jim nije sjeo pod drvo u dvorištu i zaspao. Vragoljasti Tom odlučio se sada našaliti s Jimom: skinuo mu je šešir s glave i okačio ga na granu drveta. Praznovjerni je Jim nakon te večeri postao slavan među crncima svojom pričom kako su ga u snu vještice začarale i jahale na njemu preko cijele države. Tom i Huck sastaju se s Joeom Harperom, Benom Rogersom, Tomom Barnesom i još nekolicinom dječaka koji su ih čekali u staroj kožari. Sišli su do rijeke i čamcem se odvezli do skrivene špilje, gdje su osnovali razbojničku bandu nazvanu Družina Toma Sawyera. Nakon što su se svi zakleli i zakletvu potvrdili krvlju, razriješili pitanja poput onih što će sa zarobljenicima i doliči li se ubijati žene, izabrali su Toma za vođu i razišli se kućama. Sutradan je gospođica Watson izgrdila Hucka jer mu je novo odijelo bilo zaprljano, a udovica Douglas je samo bila tužna i bez riječi je očistila mrlje. To je Hucka dirnulo pa je odlučio da se, ako ikako bude mogao, neko vrijeme ponaša pristojno. Oca nije vidio već više od godinu dana i to mu je bilo drago jer ga je ovaj obično tukao. Pričalo se da je tih dana u rijeci pronađen leš nekog utopljenika nalik na Huckova oca, no Huck ima predosjećaj da će se otac jednoga dana opet pojaviti. Nakon mjesec dana razbojnikovanja igra je dječacima već pomalo dosadila. Onda je Tom obećao da će napasti veliku karavanu Arapa i Španjolaca s dvjesta slonova, šesto deva i tisuću tovarnih mazgi, a sve natovareno dragim kamenjem. Ispostavilo se da su napali prvi razred nedjeljne škole. Huck je bio razočaran, a Tom uvrijeđen što se i ostali ne uživljavaju u igru kao on koji je pročitao mnoštvo pustolovnih romana. Prošla su tri - četiri mjeseca i došla je zima. Huck se gotovo privi-kao na školu, iako povremeno markira, da se ne ulijeni. Najteže mu je još uvijek živjeti u kući i spavati u krevetu, zato bi se, prije nego što je zahladilo, katkada iskrao iz kuće i spavao u šumi pod vedrim nebom, tek toliko da se malo odmori. Jednoga je jutra u svježem snijegu oko kuće uočio nečije sumnjive tragove. Odmah se uputio do suca Thatchera i rekao mu da ne želi više ni kamate ni glavnicu od šest tisuća dolara. Sudac je bio malo zbunjen, ali je ipak napisao potvrdu u kojoj je stajalo daje za jedan dolar otkupio od Hucka njegovih šest tisuća dolara zajedno s kamatama. Huck se zapravo preplašio da su stope u snijegu očeve. Otišao je i do Jima, koji je pro ricao budućnost pomoću klupka dlaka izvađenih iz četvrtog želuca jednog vola, da mu Jim kaže što će mu se dogoditi, ali Jim mu, kao pravi prorok, nije rekao ništa određeno. Kad se te večeri vratio u svoju sobu, tamo ga je čekao otac. Otac je bio ljut na Hucka što je naučio čitati i pisati te mu zabranio da više ide u školu. Poderao je i sličicu koju je Huck dobio za dobro učenje, oteo mu posljednji dolar pa za nj kupio rakije i napio se. Oca je zapravo dovukla glasina da mu je sin postao bogat. Pokušao je iznuditi Huckov novac od suca Thatchera, ali mu ga ovaj nije htio dati. Sudac Thatcher i udovica zatražili su na to od suda da se Huck oduzme neodgovornom ocu, međutim u grad je došao neki novi sudac i presudio da se obitelj ne smije razdvajati. Otac nema mira. Podnio je tužbu protiv suca Thatchera zato što mu ne daje novac, a Hucka je više puta istukao jer ovaj nije htio napustiti školu. Jednog dana oteo ga je i prevezao na drugu obalu rijeke Mississippi u Illinois. Ondje su hvatali ribe i ljenčarili otprilike dva mjeseca. Otac je povremeno odlazio prodati ribe za rakiju, a Hucka bi ostavljao zaključana u kolibi. Jedne noći otac se toliko napio da je pao u alkoholno ludilo, imao priviđenja i ganjao Hucka isukanim nožem po kolibi. Huck uviđa daje krajnje vrijeme da pobjegne od pijandure oca prije nego što ga ovaj pijan prikolje. Lipanjske bujice donosile su svakojaka drva od kojih se lako mogla napraviti splav pa čak ijedan čamac, koji je Huck uspio sakriti od oca. Kad je otac na splavi otišao do grada kako bi drva polovljena po rijeci prodao u pilani, Huck je svoj čamac napunio stvarima. Uspio je puškom ubiti podivljalu svinju, odvukao je onako krvavu do kolibe a onda do rijeke, namjestivši tragove tako da je svak morao zaključiti kako su ga napali razbojnici, ubili i tijelo bacili u rijeku. Vjerovao je da ga tako neće više tražiti ni otac ni udovica. Ušao je u čamac i pustio se da ga struja nosi do Jacksonova otoka, nekoliko milja nizvodno od grada, gdje se namjeravao za početak skloniti. Prvu noć na otoku proveo je mirno. Kad se ujutro probudio, čuo je snažan prasak. Vidio je skelu na rijeci i mnoštvo ljudi na njoj. Znao je da pucaju iz topa kako bi njegov leš isplivao na površinu. Kad se skela približila otoku, prepoznao je oca, suca Thatchera, Toma Sawyera i mnoge druge. Skela je otplovila nizvodno i uskoro više nije čuo ni pucnje topa. Otok na kojem se smjestio bio je dugačak tri milje, širok četvrt milje a on je bio njegov gospodar. Ipak, trećega dana jedno ga je otkriće zabrinulo - pronašao je na otoku još tople ostatke logorske vatre. Mučilo gaje pitanje tko bi mogao biti njegov neželjeni susjed. Kada više nije mogao izdržati neizvjesnost, krenuo je u potragu za neznancem. Bio je presretan kad je otkrio da je to Jim, crnac gospođice Watson. Jim mu priznaje daje i on pobjegao i skriva se na otoku jer ga je gospođica Watson namjeravala prodati u Orleans za 800 dolara. Na otoku su pronašli špilju i u nju smjestili stvari. Danju su krstarili otokom, a noću plovili po rijeci. Rijeka je i dalje nadolazila noseći sa sobom trupce, splavi i svakojaka čuda. Jednom su tako doveslali do jedne splavi s pravom drvenjarom velikom poput katni-ce i u njoj našli mrtva čovjeka. Huck nije mogao ni pogledati mrtvaca prije nego što gaje Jim pokrio nekim starim krpama. Iz splavi su uzeli mnoštvo stvari koje će im dobro doći na otoku. Jednom zgodom Huck je ubio čegrtušu i namjestio je kod Jimova ležaja da ga prestraši, no kasnije je na isto mjesto došao zmijin parnjak i ujeo Jima za petu. Jimu je nateklo stopalo i cijela noga. Četiri je dana ležao u oteklini. Ali, čim se Jim oporavio, Hucka je opet spopala nekakva dosada. Željan nečeg uzbudljivog preobukao se u djevojčicu i iste noći odveslao u selo. Preodjeven tako u djevojčicu ušao je u kuću jedne žene koja je tek nedavno doselila u grad St. Petersburg. Brbljava je žena ispričala Hucku sva gradska govorkanja: kako jedni misle da je sirotog Huckleberrvja ubio otac, a drugi pak daje to bio crnac Jim, jer obojica su sumnjivaca nestali dan nakon ubojstva. Za Jimom je raspisana nagrada od tristo dolara, a za onog tko uhvati starog Finna dvjesto dolara. Povjerila je Hucku da će njezin muž upravo te noći na Jacksonov otok u potragu za Jimom. Ženi nije trebalo dugo da pro-zre Hucka i prepozna u njemu dječaka, ali mu je ipak pomogla, misleći da je odbjegli šegrt. Čim je doplovio do otoka, probudio je Jima, ukrcali su svoje stvari na splav, privezali za nju čamac i otisnuli se niz rijeku. Jim je na splavi načinio šator te su nekoliko sljedećih dana plovili nizvodno. Prošli su i pokraj Saint Louisa koji ih je zadivio mnoštvom ljudi. Huck bi povremeno navečer otišao do sela kupiti brašna i slanine, a usput "posuditi" voća, povrća ili čak koje pile. Jedne olujne noći naišli su na nasukani parobrod. Huck je inzistirao da prošeću po njemu jer je to prava avantura, a možda uspiju posuditi i koju vrijednu stvar. Čuju neke glasove i otkriju da su na brodu trojica razbojnika. Jedan je od njih zavezan, a druga dvojica se dogovaraju kako da ga ubiju jer ih je ucjenjivao pri podjeli plijena. Na koncu razbojnici zaključe kako je najbolje da svog ortaka ostave neka potone s olupinom. Hucku pada na um da razbojnicima odvežu čamac i tako spriječe ubojstvo, ali dogodila se nesreća - Huckova i Jimova splav otkačila se i otplutala je niz rijeku. Jedina im je nada dočepati se razbojničkog čamca.Osmjehnula im se sreća: tek što su razbojnici ušli u čamac, sjetili su se da nisu ispraznili džepove pajdaša kojeg su namjeravali ostaviti na olupini pa su se vratili na palubu. Huck i Jim iskoristili su priliku i pobjegli njihovim čamcem. Veslali su nizvodno i ubrzo dostigli svoju splav. Digla se oluja i Hucka je počelo mučiti što će biti s onom trojicom na olupini. Odlučio je ipak poslati nekoga da spasi razbojnike, pa nek onda pošteno završe na vješalima. Uskoro su naišli na skelu čijeg je vlasnika Huck nagovorio da ode do nasukane olupine, izmislivši priču o bogatoj gospođici koja tamo čami zarobljena. No, nije prošlo puno vremena kad je Huck vidio mračnu i sumornu olupinu kako klizi niz rijeku. Bila je toliko duboko u vodi da je Huck zaključio kako nema izgleda da je netko na njoj ostao živ. Odveslao je čamcem do olupine, zazvao nekoliko puta, ali nije bilo odgovora. U svitanje Jim i Huck sklonili su se na jedan otok. U čamcu im je ostao bogat razbojnički plijen pokupljen s nasukanog broda. Bilo je tu pokrivača, odjeće, durbin, puno knjiga i tri kutije cigara. Plandovali su na otoku i pušili cigare dok je Huck iz knjiga čitao Jimu o kraljevima, vojvodama, grofovima, o njihovu odijevanju, ponašanju i slične stvari, našto je Jim u čudu samo kolutao svojim velikim očima. Planirali su u gradiću Cairu na utoku rijeke Ohio u Mississippi prodati splav i dalje parobrodom uz Ohio otploviti put sjeveroistoka u Slobodne države gdje crnci nisu robovi. Ali što je Jim više pričao o Cairu i svojim planovima kako će u Slobodnim državama raditi i štedjeti da bi mogao otkupiti ženu i svoje dvoje djece, Huck je sve više mislio kako je nepošteno prema udovici i gospođici Watson što nije prijavio crnca koji je njihovo vlasništvo. Odlučio je u sebi da će ga prijaviti prvom prilikom. No, kad mu je jedne noći Jim zahvalio što će biti slobodan njegovom zaslugom i rekao da mu je on Huck najbolji prijatelj, više nije imao snage da ga prijavi. Iste noći presreo ih je čamac s lovcima na pet odbjeglih crnaca. Gonitelji su htjeli pre - gledati i njihovu splav, gdje se ispod šatora krio Jim, no Huck ih je vješto odvratio izmislivši priču da pod šatorom na splavi leži njegov otac koji ima boginje. Želeći da Huck i njegov bolesni otac otplove što dalje nizvodno, lovci dadu Hucku i dva zlatnika od dvadeset dolara. Bila je to lijepa svotica.
 No, čim je svanulo Huck i Jim shvate da su promašili Cairo i da se već nalaze nizvodno od grada. Onda im se dogodila još jedna nezgoda: izgubili su čamac i ostala im je samo splav. Tako su Huck i Jim nastavili svoju plovidbu niz Mississippi. Jednog dana na splav su primili dvojicu čudaka od kojih se jedan predstavlja kao svrgnuti kralj, a drugi kao vojvoda. Postupno ova dvojica sumnjivih probisvjeta zagospodare na splavi. Bili su to zapravo obični varalice koji su u selima održavali lažne predstave, obmanjivali ljude i izvlačili od njih novac. Jednom prigodom, dok je Huck bio odsutan, »kralj« je prodao Jima nekom farmeru. Kad je saznao što se dogodilo, Huck je odmah pohrlio da potraži svog crnog prijatelja. Putem susreće nekog dječaka od kojeg saznaje da se na farmi gospodina Phelpsa nalazi neki odbjegli rob s juga za kojim je raspisana nagrada. Zaputi se na Phelpsovu farmu, a tamo ga oduševljeno dočekuju misleći da je on Tom Sawyer koga upravo očekuju. Naime, gospodin Phelps Tomov je tetak. Uskoro na farmu stiže i Tom, ali da zaštiti Hucka predstavlja se kao svoj rođak Sid Sawyer. Nitko ništa ne sumnja jer tetka Sally, žena vlasnika farme gospodina Phelpsa, nije odavna vidjela svoje nećake. Tom i Huck zaključili su da je Jim zatočen u jednoj drvenjari, budući daje tamo jedan crnac nosio hranu i komad lubenice, a lubenice jedu ljudi, ali ne i psi. Neočekivano crnac ih je odveo do Jima. Sva su trojica vješto odglumili da se ne poznaju. Nastavili su povremeno posjećivati Jima, a Tom je u međuvremenu, pod utjecajem pustolovnih romana, smišljao sve neobičnije načine da ga oslobode. Pod svaku je cijenu želio da to bude velika pustolovina. Jedne su noći pokušali pobjeći s Jimom, no za njima je krenula potjera i bijeg nije uspio. Tom je ranjen u nogu a Jima su ponovno uhvatili. Tek tada Tom priznaje da je sve to bilo nepotrebno jer je gospođica Watson umrla a prije smrti oporučno oslobodila je Jima ropstva. Tom je sve to zatajio iz želje za avanturom. Jima su rado oslobodili, budući da je to sada posve legalno, a iz zahvalnosti što je njegovao ranjenog Toma još su ga i obilno nagradili. Huck je također saznao daje ponovno bogat budući daje sudac Thatcher uspio sačuvati njegov novac. Ne mora se više bojati ni oca, jer je otac mrtav. To mu je otkrio Jim podsjetivši ga na mrtvaca kojeg su našli na splavi s daščarom, a kojega Huck nije ni pogledao u lice. Tom je pak, čim se oporavio, predložio da krenu u nove uzbudljive pustolovine među Indijance. Kad je Huck saznao da ga sada tetka Sally želi posvojiti i civilizirati, zaključio je da će on prvi morati kidnuti među Indijance. Ta već su ga jednom pokušali civilizirati!

Bilješka o piscu:

Američki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, rođen je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na Mississipiju, kopač zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku, Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu.  Umro je 21. travnja 1910. godine. Poznata su mu djela:  Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju,Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac,Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.

Tema: Doživljaji Huckleberryja Finna

Mjesto radnje : Rijeka Mississipi

Vrijeme radnje : Ljeto


Share
Tweet
Pin
Share
Tags :

You May Also Like

0 komentari

Created with by BeautyTemplates | Distributed by Gooyaabi Templates