Družba Pere Kvržice - Mato Lovrak - Prepričano lektira

Kratak sadržaj:

Bio je mjesec Juni. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje . Imao je temperaturu . Sjećao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu . Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi , a drugi su se tome protivili . S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin , a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin . Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji : Medo , Šilo , Budala, Divljak i Milo dijete . Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na trešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin . Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da će mlin biti njihov , a o detaljima će se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju . Taj dan i Pero je dobio nadimak . Zvali su ga Pero Kvržica . Sutradan su svi krenuli u mlin . Put do mlina je bio zapušten i pun granja .

Pored mlina je bilo mutno jezero . Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin . Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina. Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar . Htjeli su ga očistiti da bi imali pitku vodu . Prvi je u bunar išao Medo , a kada su ga izvukli van bio je u nesvijesti . Srećom uskoro mu je bilo bolje . Sutradan su Peru spustili u bunar , ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar . Uspjeli su ga spasiti , ali se prehladio i nije mogao ići u mlin . Do Perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak . Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla . Napravili su mostić , očistili grane koje su smetale . U bunaru je bilo pitke vode . Kada se Pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao .

S njim je otišao i Budala. Dječaci su se bojali da oni ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu , ali je Divljak ipak sve ispričao djevojčicama , Mariji i Danici . One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu . Osim toga, djevojčice su znale čistiti , crtati i uređivati vrt. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni . Čuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina , ali im to nije uspjelo. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnji dan škole . Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina . Znali su da je to učinio Divljak . Družba nije odustala, svu su štetu popravili i očistili su mlin . Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali . Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo . Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno . Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole dječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin . Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu . Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a među njima je bio i načelnik općine . Bili su tu i tamburaši.

Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak . Ipak su krenuli . U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina .

Bilješke o piscu:

Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. g. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Književničkim radom se bavio 50 godina. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere
Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovrak prikazuje djecu u igri, u školi, u obitelji, u različitim akcijama i pustolovinama. Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974. g. u Zagrebu.

Mjesto radnje: Selo

Vrijeme radnje: Lipanj

Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima.