Kratki izlet - Antun Šoljan - Prepričano lektira

Kratak sadržaj:

Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, pošto je Ante novinar, pođe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronaći stare građevine i freske. Svakoga su dana nekamo išli na izlete, pronalaziti nešto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronaći stari grad Gradine. Vozeći se autobusom kroz pustoš, po sparini, nisu ni slutili da će im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pješke. Najprije su došli do nekog pustog gradića u kojem su naišli samo na tri žene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otišao je. Zatim je ekipa naišla na neku staru krčmu, čiji je vlasnik bio neki čudni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najviše Vladimir. Kada je ekipa trebala poći dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez njega. Došli su do nekih starih, ruševnih kuća, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo čudno, no on je rekao kako će tu živjeti. I dvije Ofelije su se odlučile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante. Nakon dugog su hodanja napokon došli do porušenog samostana kojeg su tražili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedeći im pokazati freske. No i one su bile uništene. Tada je Ante počeo urlati na Roka, govoreći mu da je on kriv što su završili usred ničega. Odluči sam otići. Nakon prolaska je kroz mračni, jezivi hodnik uspio doći na čistinu i vratiti se kući. Nijednog od članova ekipe, kao ni Roka, više nikad nije uspio pronaći.

Bilješke o piscu:

Antun Šoljan rođen je u Beogradu 1932. godine. Diplomirao je engleski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao je časopise ''Međutim'', ''Krugovi'' i ''Književnik''. Radio je kao profesionalni književnik. Sastavljač je više antologija i izbora iz suvremenoga hrvatskoga i europskoga pjesništva i proze. Prevodio je s engleskog, njemačkog i ruskog jezika. Umro je u Zagrebu 1993.

Uz Novakov roman "Mirisi, zlato i tamjan" Šoljanov je Kratki izlet ponajbolje djelo hrvatske egzistencijalističke književnosti. Ovo djelo svjedoči o filozofskim, svjetonazorskim dvojbama hrvatskih intelektualaca 20. stoljeća, kao dojmljiva umjetnička činjenica naše uronjenosti u evropske književne i intelektualne tokove u tom razdoblju.

Antun Šoljan jedan od rijetkih koji je čitavoga života bio profesionalni književnik, urednik, antologičar, prevoditelj, u književnosti se javio kao šesnaestogodišnjak pjesmama. Njegova se koncepcija književnosti, koju je gradio cijeloga života, ogleda već u djelovanju u trima kultnim časopisima pedesetih godina (Krugovi, Međutim, Književnik) u kojima je bio urednik, pokretač novoga načina mišljenja o literaturi i autor s neupitnim potencijalom (i kasnije, osobitom karizmom).

Zagovarajući visoke estetske i moralne zasade, bio je iznimno cijenjen u intelektualnim i kulturnim krugovima, premda ne i od strane državne politike, što ne čudi osobito, pogotovo uzme li se u obzir njegova beskompromisnost i sklonost istraživanju granica slobode, kako pjesničke, tako i ljudske uopće. Šoljanove knjige imale znatnoga utjecaja na formiranje novoga načina mišljenja i razumijevanja poezije, jer se u njima ogledao stav u kojem su priređivači, slijedeći osobno iskustvo autora, zagovarali poetiku izrazito modernističkoga iskustva na zasadama T.S. Eliota i A. B. Šimića.

Osobitost Šoljanova stava pri tom je tješnja veza s dubljim slojevima nacionalne i kulturne baštine s kojom citirno i refleksivno korespondira, pa tako postaljeno ishodište nanovo istražuje i promišlja odnos između tradicije i pojedinačnog talenta, općeg bogatstva obrazaca i mogućnosti vlastitoga oslobađanja od njih. Smisao poezije stoga se određuje i kao poticanje memorije, buđenja osjećaja, postojanja tradicije i kontinuiteta, pa je utoliko uvijek poticajno i za onoga koji piše i za onoga koji je čita.

Šoljan je čitavim svojim djelom (ali i životom), premda ne uvijek neposredno čitljivo, svjedočio doba u kojem je živio i stvarao. Njegovi obični likovi i obične situacije zapravo su ironijski znakovi, nositelji univerzalnih značenja koja se često čitaju kao groteskne scene, osobito u dramama.

Djela: poezija Na rubu svijeta, Izvan fokusa, Bacač kamena; novele Specijalni izaslanici, Obiteljska večera; romani Izdajice, Kratki izlet, itd.

Književni rod: epika

Vrsta djela: roman