Sedam zvonara majke Marije - Ivan Goran Kovačić
Kratak sadržaj :
Obitelj Grešnik je siromašna obitelj. Otac Jura i majka imali su osmero djece. Jednog dana, za vrijeme posjeta visokog crkvenog dostojanstvenika, igrala se djeca Grešnikova kod crkve. Kad je vidio djecu i saznao da teško žive, crkveni dostojanstvenik rekao je velečasnom da uzme Juru za zvonara sad kad je stari Rok umro. U početku je Jura dobro izvršavao svoje crkvene zadaće. Kad je došlo vrijeme radova u polju on je zadužio djecu da se brinu o crkvi. Jedne nedjelje za vrijeme pričesti gladna djeca Grešnikova ušuljala su se u župni ured i pojela hostije. Velečasni je okrivio Juru. Nakon nekoliko dana velika oluja uništila je plodove. Seljani su okrivili Juru misleći da je
razljutio Boga kad je ukrao hostije. Jura se nakon tog događaja objesio, a njegova žena slučajno udarila glavom o zid i pala u
duboku nesvjesticu. Tako su njihova djeca postala briga seljana.
Vrsta djela:
Novela
Mjesto radnje:
Selo Grešnik
Tema:
Borba za kruh i čežnja za malo ljudske radosti
Osnovna misao:
Novela
Mjesto radnje:
Selo Grešnik
Tema:
Borba za kruh i čežnja za malo ljudske radosti
Osnovna misao:
Sirotinja je svakome teška, i Bogu i ljudima.
Bilješke o piscu :
Ivan Goran Kovačić (1913. - 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti.
Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata.
Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Kovačićeve proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
0 komentari