Therese Raquin - Emile Zola

Gospođa Raquin bila je već starija žena koja je odgojila svog sina Émillea i nećakinju Thérèsu. Budući da je njezin jedinac često bio bolestan, ona je njega, a i zdravu Thérèsu, šopala tabletama i lijekovima. Odgojila ih je da budu povučeni, tihi i hladnokrvni. U Thérèsi je često tinjao plamen vruće alžirske, majčine krvi, ali se u strahu da ne povrijedi tetu skrivala u tišini. Kad su njih dvoje odrasli, ubrzo su se vjenčali i preselili zajedno sa gospođom Raquin u Pariz. Tamo su otvorili mali dućan sitnom robom, Camille se zaposlio u kancelariji na željezničkom kolodvoru i njihov život je bio vrlo jednoličan. Samo četvrtkom se kod njih okupljalo društvance, komesar Michauda, sin njegov Oliver i žena, stari Givet koji je radio sa Camilleom. Kod svih okupljanja, Thérèse nije pokazivala odviše zanimanja. No, jednom je Camille doveo kući svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep i naočit čovjek. Između njega i Thérèse odmah se pojavila privlačnost, te oni nemogavši se oduprijeti svojim nagonima postaju ljubavnici. Budući da im je Camillie smetao da budu vječno sretni, odu njih troje jedne nedjelje na izlet u Saint-Quen. Kada su se pošli voziti čamcem po Seini Laurent reče Thérèsi da će se riješiti Camillea i da treba njezinu pomoć. Kada su došli na dio rijeke gdje ih nitko nije vidio, Lauret stade stiskati i gušiti Camillea koji je prije nego li je pao u vodu odgrizao Lauretu komad mesa sa vrata. Zatim Lauret i Thérèse uspješno odglume nesretne utopljenike. Kada je stara gđa Raquin doznala o nesreći svog sina, tri dana nije izlazila iz postelje i samo je plakala. I Thérèse je bila u šoku, ali se brzo oporavila. Dvije godine su brzo prošle, te su se Thérèse i Laurent vjenčali u nadi da više neće vidjeti Camilleovu sablast kad budu zajedno. No, situacija postade još gora, noću nisu mogli spavati jedno pored drugoga jer su osjećali hladan leš među njima. Samo im je u društvu gđe Raquin bilo dobro i sigurno, a starica sretna što se brinu o njoj, prepiše Thérèsi svoju ostavštinu. Ali stanje je postalo sve gore. Gđa Raquin ostade potpuno oduzeta, a mladenci su se teško svađali, tukli i optuživali jedno drugo za Camilleovu smrt. Stara gđa Raquin shvaća pravu istino o smrti njezinog sina. Nije ga mogla osvetiti, ali je gledala i uživala u propasti njegovih ubojica. Thérèsa je u svojoj tetki gledala ispovjednika i molila ju je za oprost, misleći da će tako odagnati misao o krivnji za Émilleovu smrt, a jadna starica ju je očima osuđivala jer nijednim dijelom tijela nije mogla pokazati svoju ogorčenost i tugu. Naposljetku kad nisu mogli više izdržati Thérèse i Laurent odluče ubiti jedno drugo, ali pogledavši se shvate svoje namjere, te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan preko drugoga. Tako su mrtvi ubojice ležali jedan cijeli dan, a gđa Raquin je uživala u osveti za sinovu smrt.