Uzbuna na zelenom vrhu - Ivan Kušan

Zeleni Vrh naselje je na periferiji velikoga grada. Kuće su razbacane sjedne i druge strane nevelikog jezera, a u blizini je i šuma. Posvuda se osjećaju posljedice Drugoga svjetskog rata: kino u gradu još ne radi, tramvaji ne voze, malo ljudi se može zaposliti, a oni koji rade imaju tako male plaće da jedva sastavljaju kraj s krajem. Zato im dobro dođu okućnice s voćnjakom i vinogradom. Petorica dječaka provodi slobodno vrijeme kao i sva druga djeca: kupaju se u jezeru, krstare vinogradima i voćnjacima, pričaju o svemu i svačemu, čitaju pustolovne knjige... Najstariji među njima je Crni, petnaestogodišnjak, kojem bi više priličilo da se druži s većim momcima, a najmlađi je Božo, dječak s naočalama debelih stakala. Ostala trojica su Ratko Milić zvan Koko, Vinko Leib zvan Žohar i Tomo. Svaki od njih ima poneki problem kod kuće, no zajedno se osjećaju ljepše i život je zanimljiviji u dobrom društvu. U njihovom selu iznenada su se počele događati čudne stvari. Nepoznati lopovi truju pse čuvare, kradu kokoši, svinje, krave i sve drugo što im dođe pod ruku. Koku su jedne večeri otrovali psa Cigu, odnijeli kokoši i dvorišnu crpku za vodu. Iste večeri otrovan je i Žoharov pas King. Koka i njegovu sestru Maricu duboko je potresla smrt njhovog Cige. Marica nikako nije mogla suspregnuti suze. Jedva se smirila kad su Cigu pokopali u voćnjaku. Mama i tata odlučili su krađu prijaviti policiji pa Koko i mama idućeg dana odlaze u grad, no policija ima važnijeg posla od hvatanja seoskih kokošara. Dječaci stoga odlučuju sami pohvatati lopove. Slijede uzbudljivi događaji puni neočekivanih obrata. Sumnja je najprije pala na starog pilara drva Isaka koji živi sa slijepim psom i kozom u kolibi na rubu šume, a djeca ga se pomalo pribojavaju i izbjegavaju. Nije se znalo od čega stari Isak živi jer se piljenjem drva malo može zaraditi. Božo se noću izvlači iz kuće, prati sumnjivog starca, no umjesto da ga zatekne u krađi, shvaća da starac redovito odlazi na noćno kupanje u jezeru. Kad i starom Isaku bude ukradena koza, svima je jasno da on nema veze s kradljivcima. Dogovoreno je da će i dalje vrebati lopove, a najbolje bi bilo da ih iz zasjede snime fotografskim aparatom, no nitko nije imao aparat osim pjesnika Marija. U međuvremenu se u igru umiješala Emica, njihova vršnjakinja u koju su svi pomalo zaljubljeni, ali to ni za živu glavu ne bi priznali. Tetki, u čijoj kući žive Emica i njena mama, lopovi su ukrali tri svinje i doveli cijelu obitelj u težak položaj. Te svinje bile su gotovo sve što su imali. Emica je našla kapu koju je jedan lopov izgubio. Zaljubljeni Tomica nehotice odaje Emici tajnu kako će on i njegova družina pohvatati lopove, ali da prvo moraju ukrasti fotoaparat kojim će ih snimiti. Taj zadatak zapao je Žohara i Koka. Kad snime lopove, pošteno će pjesniku Mariju vratiti fotoaparat. Emica je tajnu odala Tominu starijem bratu Ivi, momku kojem već rastu brkovi i koji se s visoka odnosi prema svim dječacima, a posebno prema svom mlađem bratu Tomi. Ivo uspijeva od Emice dobiti kapu koja je ostala iza lopova obećavši joj živu vjevericu i krletku za kosa. Ne treba ni napomenuti da ništa od toga nije ispunio, što je Emicu jako razočaralo. Ivo počinje nagovarati Crnog da se ne druži s Tomom, Kokom i ostalima jer su oni još klinci.
Koko i Žohar prate pjesnikovo kretanje kako bi se dočepali njegova fotoaparata. Primijećuju da se vrlo čudno ponaša: izlazi iz kuće kroz prozor i spušta se niz oluk, stavlja krinku na lice, šulja se - baš kao pravi lopov. Sad je pjesnik postao glavni sumnjivac. Koko se pošteno namučio da dođe do fotoaparata jer se pjesnik vratio kući u nevrijeme i Koko se jedva spasio sakrivši se iza velikog naslonjača. Dječaci odlučuju pratiti sumnjivog pjesnika i uhvatiti ga na djelu, no silno se razočaraju. Pjesnik Mario iskrada se noću, stavlja krinku na lice i odlazi u noćni posjet jednoj dami, izabranici srca svoga. Penje se uz oluk njene kuće do prozora na katu da bi joj recitirao pjesme, ali dama nema smisla za poeziju i gađa Maria loncima s cvijećem. Pjesnik je tako ostao bez svoje drage i bez fotoaparata, ali nije se previše zabrinuo. On je ionako živio u oblacima. Dječaci i dalje neumorno kombiniraju i tragaju. Silno ih je uplašila poruka koju je svaki od njih našao u svojoj kući. Bilo je to prijeteće pismo s porukom da se ne igraju s opasnim stvarima i da ne zabadaju nos tamo gdje ne treba. Umjesto potpisa na dnu poruke stajala je mrtvačka lubanja s ukriženim kostima. Žohar je ipak uspio snimiti lopova u akciji, baš one noći kad mu je lopov na vrata kokošinjca nožem pribio prijeteću poruku. Ali, kad je film odnio na razvijanje u grad, fotograf mu je rekao da su zadnja dva snimka uništena, a to su baš bili dragocjeni snimci lopova. Snimci nisu uspjeli jer je snimao noću, a za noćno snimanje treba imati jako svjetlo ili, kako fotografi kažu, blic - lampu. Tajnu lopova na kraju je otkrio Tomo, ali ga je to otkriće toliko zaprepastilo da se nije nikome usudio reći. Lopov je njegov brat Ivo, a s njim je u dosluhu i Crni. S Ivom u pljačku ide krupni čovjek čije se ime Tomo ne usuđuje ni izgovoriti. Ivo je nagovorio Crnog da zavarava dječake i odvrati im pažnju od glavnih mjesta koje će oni posjećivati.
I Emica je uspjela nešto doznati. Slučajno je prisluškivala kako se Ivo i Crni dogovaraju kako će prevariti dječake i Žoharovoj obitelji ukrasti kravu i konja i da će to biti posljednja pljačka u selu. Kako je bila ljuta na Ivu, otišla je k Tomici koji je od prevelikog uzbuđenja legao u krevet i pravio se da je bolestan i rekla mu sve što je čula. Tako se donekle iskupila za odavanje tajne Ivi.

Nakon teških dvojbi Tomo sve ispriča svojim prijateljima. Iduće večeri najprije su iznenadili Crnoga i svezali ga, a onde pojurili Žoharovoj kući da uhvate lopove na djelu. Stigli su prekasno. No, kako su znali gdje skrivaju sve što su ukrali, pojurili su tamo i stigli lopove. Nastala je opća jurnjava. Ivo je opalio prema njima iz pištolja da ih zaplaši, ali i sam je nespretno pao i uganuo nogu. Savladali su ga uz pomoć staroga Isaka i njegova psa. Drugi lopov i pravi vođa bio je - Tomin otac. Zato je Tomo bio onako iznenađen i utučen svojim otkrićem. I dok su dječaci savladavali Ivu, otac je uhvatio Tomu i premlatio ga štapom tako da se dječak onesvijestio. Spasio ga je upravo Crni, koji se u međuvremenu oslobodio i silno želio pred prijateljima iskupiti svoje izdajničke postupke. Lopovi su konačno savladani, a sve što su ukrali vraćeno je vlasnicima. Tomo je preživio batine, a najveće olakšanje za njega je bilo kad mu je majka rekla da Ivo i otac njemu zapravo nisu ništa. Njegov je pravi otac odavno umro, a ona nije imala snage da mu to kaže sve se nadajući da će njezin novi muž jednom prihvatiti Tomu kao rođenog sina.
Pjesnik Mario poklonio je dječacima fotoaparat, predložio im da ga prodaju i tim si novcem plate put na more. Dječaci su se prisno sprijateljili i sa starim Isakom. Za dječake sa Zelenog Vrha završilo se jedno burno razdoblje; najzadovoljniji je bio Tomo jer se pokazalo istinitim ono u što je čvrsto vjerovao - da njegov otac i brat ne bi mogli biti takvi prepredeni lopovi.