Alisa u zemlji čudesa - Lewis Carrol - Prepričano lektira

Kratak sadržaj:

Bio je ljetni dan, Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U nježnim fantastičnim snovima pojavi se zec. Imao je pantalone, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i odednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu vidjela je stvari kako lete. Kad se spustila vidjela je kako zec ulazi kroz vrata. Pomjerila je zavijesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj kaže da pojede dijelić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključaonicu. Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr.orla koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od hljeba i maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos. Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrsnice gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići srela je crva koji
sjedi na gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te opet postala velika. Tada susretne zeca s luckastim mehurom. Sjeli su za sto i pili čaj. Kada je Alisa krenula dalje susrela je mačku i mačka je uputila kuda će ići. Alisa je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket loptica je bila jež a palica je bila ptica. Kraljica je htela Alisu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Onda počme delovati druga strana keksa i ona opet se smanji. Počne bježati, a vojska od karata je pratiti. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio samo san.

Bilješka o piscu :

Lewis Carroll pravim imenom Charles Lutwidge Dodgson rodio se 27. siječnja 1832. u engleskom selu Daresburyju u Cheshireu. Bio je treće od jedanaestero djece i odmalena je svoju veliku obitelj zabavljao mađioničarskim trikovima, lutkarskim predstavama i vlastitim pjesmama u kućnim novinama. U ranim godinama školovao se kod kuće, a kad se obitelj  preselila u Croft, od 1844. pohađa osnovnu školu u Richmondu. Dvije godine poslije nastavlja školovanje u uglednoj Rugby School, u kojoj nije bio osobito sretan, ali je bio vrlo uspješan, ističući se u matematici, teologiji te grčkoj i rimskoj književnosti. Godine 1850. umire njegova majka Frances, koju je nježno volio i njezina ga je smrt vrlo potresla. Studij Matematike započinje 1851. na oxfordskom koledžu Christ Church i redovito posjećuje razne kulturne događaje u Londonu. Do 1854. godine dobio je nekoliko nagrada za matematiku diplomirao i obranio doktorat te počeo pisati dnevnik i pjesme. Nastavnik matematike na  koledžu Christ Church postaje 1855., nastavlja redovito posjećivati kazališne predstave i izložbe u Londonu, piše za londonske magazine Comic Times i The Train, a tada se i prvi put ispod pjesmeSamoća / Solitude potpisuje pseudonimom Lewis Carroll. Sklapa prijateljstvo s dekanom Christ Churcha, Henryjem  Georgeom Liddellom i redovito ga posjećuje u obiteljskom domu. Nakon što je kupio svoj prvi fotoaparat počinje se pasionirano baviti fotografijom (među ostalima fotografira cijelu obitelj Liddell, glumicu Ellen Terry, slavnog pjesnika lorda Alfreda Tennysona, slikara Gabriela Rossetija i njegovu sestru pjesnikinju Christinu, princa Leopolda, slikaricu Gertrude Thomson i mnoge druge). Četiri njegove fotografije bile su 1858. izložene na godišnjoj izložbi Londonskog fotografskog društva. Tijekom 1860-ih objavljuje  dvije matematičke studije te iako je stekao svećeničku naobrazbu i imenovan đakonom, odustaje od svećeničke karijere. Neko vrijeme uređuje časopis College Rhymes, u kojemu objavljuje i svoje pjesme. Upoznaje mnoge važne umjetnike svojega doba i s njima prijateljuje; Johna Ruskina, Williama Holmana Hunta, Johna Everetta Millaisa, Arthura Hughesa, Georgea McDonalda i dr. Čest je gost obitelji Liddell te postaje vrlo bilzak s Henryjem, njegovom suprugom Lorinom, njihovim sinom Harryjem i tri kćeri Lorinom, Edith i Alice, za koje radi zabave izmišlja čudnovate priče. Na jednom od zajedničkih izleta započinje priču o pustolovinama djevojčice Alice. Alice Liddell  toliko se oduševila pričom da ga je zamolila neka je zapiše, kako bi stalno mogla u njoj uživati. Za Božić 1864. on joj daruje Alicene pustolovine pod zemljom / Alice´s Adventures under Ground, koju je sam oslikao s 37 ilustracija. Godinu dana kasnije dopunio je priču, promijenio naslov u Alicene pustolovine u Zemlji čudesa/ Alice’s Adventures in Wonderland i objavio je 4. srpnja 1865. Knjigu je ilustrirao John Tenniel, slavni engleski crtač i ilustrator, kojega je kraljica imenovala vitezom. Ubrzo nakon tiskanja  knjiga je došla do ruku tadašnje vladarice Engleske, kraljice Viktorije i toliko joj se svidjela da je poručila autoru kako ne bi imala ništa protiv kada bi on, svoje prvo sljedeće djelo posvetio njoj. Tako je i bilo. Nedugo poslije Njezino je Visočanstvo primilo knjigu pod naslovom An Elementary Treatise on Determinants s posvetom. Godine 1867. Charles, prvi i jedini put putuje izvan Engleske, u Rusiju preko Njemačke, objavljuje spomenutu knjigu matematičkih  rasprava Elementarna rasprava o determinantama, u dječjem časopisu Aunt Judy´s Magazine objavljuje pričuBrunina osveta / Bruno´s Revenge, u kojoj se prvi put spominju vilinska djeca Bruno i Silvija.  Iznenadna smrt oca 1868. bio je najveći gubitak u Charlesovu životu, iako su s godinama rasle njihove nesuglasice, osobito o pitanjima vjere. Godinu poslije objavljena je prva Carrollova knjiga pjesama Fantazmagorija / Phantasmagoria, a nastavak Alice, knjiga Što je Alice otkrila iza zrcala / Through the Looking–Glass and What Alice Found There, ponovno s Tennielovim ilustracijama, objavljena je krajem 1870. godine. U godinama koje slijede objavljuje knjigu pamfleta Notes by an Oxford Chiel, poemu Lov na Snarka / The Hunting of the Snark, napisanu u duhu humorne besmislice,  matematičku raspravu Euklid i njegovi moderni rivali / Euclid and His Modern Rivals. U posljednjem desetljeću života prestaje se baviti fotografijom (dotad je snimio više od 3000 fotografija, od čega je 1000 sačuvano) i prestaje, nakon 47 godina predavati matematiku, o čemu bilježi:Dojadilo mi je predavati, izgubio sam polet…Nezahvalan je i naporan posao nagoniti na nauku ljude koji za njom niti teže niti je vole. Među ostalim, objavljuje knjige  Rima? i Razum? / Rhyme? and Reason?, Igru logike / The Game of Logic, Alicu za malu djecu / The Nursery Alice, tri bajkovita romana Silvija i Bruno / Sylvie and Bruno, zbirku zagonetaka Problemi s jastuka / Pillow Problems i prvi od tri dijela Simbolične logike / Symbolic Logic, što je smatrao svojim najvažnijim radom. Za života je objavio više od četrdeset proznih djela i znanastvenih knjiga te osam knjiga stihova. Ostat će zapamćen po mnogoslojnim fantastičnim bajkama u kojima kombinira logiku, nesputanu fantaziju i snovitost kako bi stvorio svojsmisleno besmisleni svijet koji iza prividnih nonsensa skriva dubok i duhovit, neuhvatljiv smisao pojava, odnosa i stvari. Neposredno prije smrti u tisak je poslao zbirku pjesama Tri zalaza sunca i druge pjesme / Three Sunsets and other Poems, s ilustracijama svoje prijateljice, slikarice Emily Gertrude Thomson, a koja posmrtno izlazi iz tiska. Charles Lutwidge Dodgson umro je od upale pluća 14. siječnja 1898. u Guildfordu.