Čudnovate zgode šegrta Hlapića - Ivana Brlić - Mažuranić - Prepričano lektira

Kratak sadržaj :

Majstor Mrkonja bio je okrutan čovjek i postolar tvrdog srca koji se ponašao loše prema malom šegrtu Hlapiću, koji je kod njega stanovao i učio da jednog dana može raditi kao postolar i popravljati drugima obuću. Hlapiću je napokon dozlogrdilo kada ga je majstor optužio da je izradio pretijesne čizmice sina od bogataša, a bilo je očito kako je pogreška bila majstorova jer je upravo on krojio čizmice. Hlapić je odlučio kako više neće trpjeti nepravdu i ostavlja majstoru poruku da odlazi u svijet razgaziti čizmice i da će mu ih tek onda vratiti jer više neće biti tijesne. Ostavio je poruku i majstorici koja je za razliku od majstora bila dobra. Zahvaljuje joj na svemu i obećaje da će i on prema drugima biti dobar baš kao što je ona bila prema njemu. Prije nego što je krenuo na zanimljiv put, popravio je poderanu kapu, pokrpao košulju i u torbu stavio sve potrebne stvari za put. Njegove su dogodovštine sada mogle početi. Već je prvi dan učinio dobro djelo kada je naišao na starog mljekara kojem je pomogao raznositi mlijeko po kućama. Zamolio je sluškinju da ubuduće sama silazi s kata kako bi pokupila mlijeko jer je mljekar već bio star. Obećao joj je donijeti buket cvijeća. Nakon što su Hlapić i mljekar razvezli mlijeko, šegrt je krenuo dalje i odlučio odmoriti u dubokoj travi. Kada se dobro naspavao probudio ga je Bundaš, pas od majstora koji je isto tako otišao od kuće u potragu za šegrtom. Tako su njih dvojica nastavila putovanje. Nastavivši putovanje došli su do male sirotinjske kuće iz koje je dopirao plač. Hlapić je odlučio ući i ugledao dječaka Marka. Plakao je jer je na paši izgubio dvije guske koje su bile njegova odgovornost. Hlapić ih odluči pronaći i sva trojica krenuše u potragu. Njuh psa ih odvede do guski koje su se sakrile u šibljaku. Novo dobro djelo šegrta pomoglo je da se guske vrate u siromašan dom. Tako su Hlapić i njegov pas dobili večeru i mjesto gdje mogu prenoćiti. Markova mama im je za zahvalu spremila hranu za put i tako su mogli nastaviti dalje. Putem su susreli kamenare koji su dugim čekićima tukli kamen za cestu. Putem se Hlapić potukao sa šarenim teletom koje je nasrnulo na njega, ali nije bilo sigurno je li to zbog crvene marame koju je dječak imao na sebi. Kako su išli dalje tako su se oblaci sve više mrgodili pa su morali pronaći skrovište. Nije bilo druge nego da se sakriju ispod mosta gdje se već nalazio čovjek s poderanim šeširom i crnom kabanicom. Kiša je sve jače padala pa su Hlapić i Bundaš odlučili prespavati ispod mosta. Ujutro kada su se probudili više nije bilo čudnog čovjeka, ali ni čizmica. Hlapić je bos odlučio potražiti lopova. Na cesti su susreli djevojčicu Gitu s brbljavom papigom na ramenu, koja je radila za cirkus kao akrobat i plesačica sve dok joj netko nije ukrao kutiju s njenim stvarima. Sada su njih četvero krenuli dalje zajedno ne bi li našli posao i tako zaradili nešto novca za hranu. Kada su stigli do sela dobili su posao težaka da prenose sijeno. Hlapić je bio odličan, ali Gita je radila više štete nego koristi. Gazda ju otjera, a ona pobjegne prema grmlju. Nakon što je došlo vrijeme večeri pojavila su se kola s Gitom, Bundašem i papigom. Gita je odlučila prirediti predstavu baš kao u cirkusu. Nasmijala je sve radnike, ali i gospodara te tako zaslužila večeru. Bit je da nije svatko za svaki posao, ali opet ne postoji osoba koja nije stvorena ni za jedan posao. Razgovarajući s težacima Hlapić je saznao kako je svatko od njih ostao bez nečega i da u selu sigurno postoji lopov. Došla je noć i svi su težaci zaspali, a nedugo nakon toga nastupio je požar i zahvatio kuću seljaka Rđavog Grge. Dok je većina razmišljala kako da ugasi požar Hlapić je već bio na krovu i ugasio ga. Ali tada je pukla letva i pao je na tavan, ravno u škrinju s brašnom. Na tavanu je pronašao sve ukradene stvari, a među njima svoje čizmice te Gitinu bijelu kutiju. Otkrio je kako Grga nikada nije po noći doma, pa tako ni sada. Krenule su prijetnje od seljana da će ga istući, ali onda je Hlapić odlučio razgovarati s njegovom majkom da se okani takvog života i da ode u svijet i počne novi život. Obećao joj je da će mu predati poruku sa srebrnjakom. Sljedeći dan je priređena gozba u Hlapićevu čast. Pokazao je ranu na peti, a tada mu je Gita pokazala ranu koju ima na prstu u obliku križa. Priznala je da bi bilo lijepo imati majku kao što je majstorica od koje je Hlapić otišao. Nakon dva dana nastavili su dalje i tako naišli na društvo pastira, a zahvaljujući Hlapićevoj diplomaciji nije došlo do svađe, nego su se svi na kraju sprijateljili, pekli kukuruz i razgovarali o tome da kada bi svi bili dobri kao Hlapić, dva čovjeka bi mogla biti sretna s jednim parom čizmi. Do vesele družine odjednom projure kola koja je Hlapić uspio zaustaviti. Na njima su bili Crni čovjek (kojeg je Hlapić sreo ispod mosta) i Grga. Hlapić je Grgi uspio predati pismo od majke i prisiliti ga da obeća kako će napustiti Crnoga i postati pošten. Potom se s Gitom i pastirima vratio u selo gdje je Miškovoj majci obećao popraviti opanke, nakon čega su dobili večeru i mjesto za spavanje. Hlapić se rano ustao kako bi popravio opanke, a nakon toga su on i Gita nastavili putovanje prema gradu. Tamo se održavao sajam na kojem su dvoje djece pomogli ispraviti nepravdu. Postojala su dva štanda gdje su se prodavale košare. Jedne su bile lošije kvalitete, ali ljepšeg izgleda i njih je prodavač uspješno prodavao, a pored njega je bio siromah koji je radio kvalitetnije košare, ali manje privlačne oku. Kako bi ispravili nepravdu Gita je organizirala predstavu i pomogla prodati sve košare kod siromaha. Na kraju su se ona i šegrt zaposlili, a iako su bili odlični dobili su samo večeru, pa je Hlapić našao mjesto na otvorenom i složio krevet za Gitu rekavši joj da će spavati kao princeza na zrnu graška. Nije prošlo dugo da spavaju, a Gitu probudi zvuk konja i to onog kojeg je ostavila u cirkusu u kojem je radila. Probudila je Hlapića, krenuli su prema zvuku i došli do cirkusa gdje su ugledali Gitinog konja Sokola, ali su čuli glasove Crnog čovjeka te gospodara. Slušajući saznaju da je Crni orobio čovjeka i ostavio ga vezanog uz drvo te da planira ukrasti kravu ženi koja živi sama sa sinom. Krenuli su kako bi upozorili ženu, ali ne bi sigli na vrijeme da nisu susreli prodavača sa sajma kojem su pomogli prodati košare. Odvezao ih je dio puta i nakon toga objasnio da će morati proći opasnim dijelom staze gdje se nalazi šikara. Baš kada su prolazili čuli su buku i odjednom pred njih izađe majstor Mrkonja koji je od sreće podigao Hlapića. Ispričao im je kako je on taj čovjek kojeg je Crni orobio i oduzeo konje, robu te svezao za drvo. Kada je već polako gubio nadu da će se izvući, vratio se jedan od razbojnika koji mu je poručio da
otkad je naišao na srerbrnjak da mu je sve krenulo na bolje. Oslobodio je majstora i krenuo u svijet kako bi bio bolji čovjek. Hlapić je shvatio da se radi o Grgi. Majstor je tada pozvao Hlapića da se vrati, a i Gita je mogla doći jer je bila siroče. Sve troje dođu do kuće s plavom zvijezdom u kojoj je živio Marko i njegova majka, koje je Crni trebao opljačkati. Majka se zahvalila i obratila općini da pošalju stražare da pripaze na kuću. Crni čovjek se u međuvremenu nije pojavio, a kasnije su ga pronašli mrtvog jer se strmoglavio niz provaliju. Gita, Hlapić, Bundaš i Mrkonja krenu kući gdje ih dočeka oduševljena majstorica. Mrkonja tada počne pričati tužnu priču kako su on i žena tijekom gradskog sajma ostali bez kćeri. Zbog Gitinog palca majstorica je prepoznala svoju kćer Maricu. Nastane veliko slavlje. Hlapić je odlučio održati obećanje pa je tako sluškinji odnio cvijeće, a budući da je bio tako dobar mljekar mu je odlučio ostaviti poruku koja ga je čekala kod sluškinje. U poruci je stajalo da sva imovina mljekara ima pripasti njemu, pa je dobio kola i magarca. Kada su odrasli Gita i Hlapić su se vjenčali, imali četvero djece i živjeli sretno.

Bilješka o piscu :

Ivana Brlić Mažuranić unuka je pjesnika Ivana Mažuranića, koji je napisao "Smrt Smail-age Čengića". Otac joj je također poznati pisac – Vladimir Mažuranić. Rođena je u Ogulinu, gdje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kući. Školu je učila privatno, posvećujući osobito brigu izučavanja jezika tako da je već u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije još njemački, ruski i engleski. U 18. godini udaje se za Vatroslava Brlića, odvjetnika i političara u Slavonskom Brodu. Umrla je u Zagrebu 21. 09. 1938. g. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nevaljani" (1902.), "Škola i praznici" (1905.), "Slike" (zbirka pjesama 1912.), "Zgode Šegrta Hlapića" (1913.), "Priče iz davnine" (1916.)...

Mjesto radnje : Selo, okolica i jedan veliki grad

Vrijeme radnje : Prije mnogo godina

Glavni likovi : Segrt Hlapic

Sporedni likovi : Gita, majstor Mrkonja, majstorica, pas Bundas, Marko, kamenari,

crni čovjek, Rđavi Grga, tezaci, Miško, pastiri, prosjakinja Janja,
prodavać kosara