Gospoda Glembajevi - Miroslav Krleža - Prepričano lektira
Kratak sadržaj:
Čin prvi
Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta
obitelji Glembay. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji Sestra Dominikanka
Angelika, udovica Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i
promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju
stoji Leone Glembay. Ima prosjedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima
lulu. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Prvi
put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je
ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući. Govori joj da ju je gledao
cijelu večer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i počinju
razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o
portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi
pogreške. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za
njom. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy
govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembayevi
varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio začuđen
tim njegovim stavom. Dolazi Puba tražeći barunicu. Sav je razdražljiv jer se
nitko osim njega ne brine za nedavni događaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno
govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u
novinama. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni očituju
se što treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica.
Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. Puba
pita Glembaya što da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori
da je boli glava. Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć
se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika
Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz
Glembayeve kuće. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom
kočijom, ali bila je oslobođena optužbe. Članak optužuje barunicu za ubojstvo
svekrve i krojačice. Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine
čitati. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke
u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone cijelo vrijeme pozorno
slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Barunica
se buni ne misli li on da je ona za to kriva. On pređe preko tog pitanja. Počne
govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu Singericu.
On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode. Kada je otišla, otišao je i
kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se
demantiraju novine, a Leone tom ne može vjerovati. Barunici je svega dosta,
zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se
čuje grmljavina. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da
je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi
najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optužujući barunicu
i njenom lažnom dobročinstvu. Silberbrandt je počinje braniti, a Leone ga
optužuje da je baruničin ljubavnik. To sve sluša Glembay na terasi. Gosti
odlaze. Neki od njih pričaju o vezi Leonea i Angelike.
Čin drugi
Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi
Leonea Glembaya. On pakira kovčege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optužuje
Leonea da ga nije trebao optužiti pred svima. Da mu je to rekao u četiri oka
još bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na
Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne. Glembay
ostane stajati. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. Nastavlja se dijalog
između oca i sina. Počinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom
nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Konačno Leone upita zašto je došao.
Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. Leone
govori da je suvišno da razgovaraju. Glembay želi da prijateljski razgovaraju,
ali Leon to odbija. Glembay traži dokaze, a Leon kaže da ih nema. Leon počinje
razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra
Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik
barunice. Također optužuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako
se sjeća da je odmah sljedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i
psom i da nije ni izmolila Oče naš, a već se prekrižila i otišla u salon.
Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne
Glembayeva. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još
majka bila živa i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla
nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i
da nema nikakvo prava da je optužuje. Tada se počinju svađati o novcu i imovini
koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovo se vraćaju na to kako je
Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu daje pisma, nađena kod
nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana baruničinim rukopisom i
potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tada Leone počinje vrijeđati
barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačno dva puta udari
Leonea raskrvavivši mu lice. Leone napokon priznaje da je barunica i njega
zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya počinje probadati
srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je naći u sobi. Glembay postaje
sumnjičav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slaže da je
bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: “ M-m-m-i-gre-na?” U tom
mumljanju padne. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda.
Čin treći
Glembayeva spavaća soba. Na postelji leži Glembay. Do
njegovih nogu, na klecalu, kleči sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjaču
sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu razgovara
Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i Silberbrandt
razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s medicinskog, a
Silberbrandt s vjerskog stajališta. Leone nije zadovoljan skicom i potrga je, a
Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu. Leone govori o svom snu o
mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje
da je u banci pasiva više od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku da
ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zašto je mrzi, što
mu je skrivila. On šuti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u
glembayevskoj kući. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska
obilježja, kako se u njemu već razvija zločin. Vraća se Angelika. Donosi
kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraća se i govori barunici da je treba
direktor Trgovačke banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo.
Angela ga dovodi do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao
Glembaya. Govori da postoji samo jedno rješenje, a to je ubiti se. Dolazi
barunica poput luđakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao.
Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj
govori: “Marš napolje.” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo, da je
nitko ne može otjerati. Opet optužuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo
samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da šuti. Barunica
optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima škare s govori:
”Ni riječi više!” Barunica počne vikati što hoće od nje. Leone je želi
pograbiti, ali ona pobjegne. On potrči za njom. Čuje se lupanje vratima,
razbijanje stakla. Barunica viče: “Pomoć!” Ulazi sluga i uzima instrumente dr.
Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut
ptica u vrtu
Bilješka o piscu:
Miroslav Krleža (1893. – 1981.), jedan je od najznačajnijih
pisaca 20. st. u Hrvatskoj i Europi. Poslije završene niže gimnazije u Zagrebu
je prekinuo vojni studij u peštanskoj vojnoj akademiji Ludoviceumu. Od pojava
Oktobarske revolucije angažira se dosljedno na strani ratničkog pokreta
ocjenjujući rusku revoluciju kao “signal svjetionika nad brodolomom međunarodne
situacije”. U literaturi javlja se 1914. god. i prve knjige stihova objavljene
su mu u toku prvog svjetskog rata: Pan (1917.) i Tri simfonije (1917). Pjesnik,
romanopisac, novelist, dramatičar i esejist, surađivao je u brojnim časopisima
i listovima te je sam pokrenuo četiri književne revije: Plamen (1919.),
Književna republika (1923. -1927.), Danas (1934.), Pečat (1939. – 1940). Od
1950. god. na čelu je Leksikografskog zavoda i rukovodi radom na izdavanju
enciklopedija. U vrijeme kad se domaća literatura guši u formalističkoj igri i
nekritičkom oponašanju nekih modernističkih uzora javlja se kao pisac ”nov po
izrazu kojim kazuje svoja djela, kao i po koncepciji kako ih razmišlja, nov u
formi kao i u sadržini”. Pjesnik bogate imaginacije dao je sugestivne slike
bolesti, rata, jeseni i predvečerja, ali i akorde koji zrače optimizmom i
povjerenjem u sutrašnjicu. U proznom djelu dao je Krleža kompleksnu
sliku našeg društva, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošću ljepote. Krleža je obuhvatio mnoge literarne fenomene ovog stoljeća dajući pregnantne portrete ljudi, a ujedno je naslikao jednu čitavu galeriju velikih liječnika, učenjaka, umjetnika starog i novog doba. Za Krležino djelo karakteristično je veliko bogatstvo motiva te takav unutarnji sklad koji sugerira “da svaka nova knjiga ovog umjetnika znači samo jedan odlomak njegova djela kao cjeline”.
sliku našeg društva, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošću ljepote. Krleža je obuhvatio mnoge literarne fenomene ovog stoljeća dajući pregnantne portrete ljudi, a ujedno je naslikao jednu čitavu galeriju velikih liječnika, učenjaka, umjetnika starog i novog doba. Za Krležino djelo karakteristično je veliko bogatstvo motiva te takav unutarnji sklad koji sugerira “da svaka nova knjiga ovog umjetnika znači samo jedan odlomak njegova djela kao cjeline”.
Mjesto radnje: Zagreb
Tema: Propast bogate i ugledne aristokratske obitelji Glembaj
Vrijeme radnje: jedna kasnoljetna noć, godinu dana prije rata 1914. - 1918. od jedan do pet u noći (1. čin: između jedan i pola tri; 2. čin: između pola tri i pola četiri; 3. čin: oko pet)
0 komentari