Iz velegradskog podzemlja - Vjenceslav Novak - Prepricano lektira
Kratak sadržaj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je čovjek sjedio
nepomično na klupi na Iličkom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka.
Slovak je par puta pao potrbuške i nije se mogao dići pa je trebao pomoć
stražara da bi otišao kući. Zamišljeno gledajući, Mika se sjetio onog što je
doživio zbog pijanstva. Mika i Jankić su ispilili i nacijepali jednom čovjeku
drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre,
pa zatim, tri, četiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poći kući, ali Jankić
je još želio piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo
dovoljno pa su pili i pili… U razgovoru uz piće Mika je hvalio svoju djevojčicu
Evicu. Na poziv stražara krčma se ispraznila, a Mika i Jankić su pošli kući.
Mika je putem razmišljao što će li mu žena reći. Dali će ga psovati?! Skupio je
hrabrosti i ušao u kuću. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a
on onako pijan uhvatio Evicu i pretuče je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog
muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je rekla
da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evičinu sobu. Evici je iz
usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje
i počeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan je Mika
otišao na posao i nije se želio vratiti kući i čuti što je Evici rekao
liječnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici
vrlo loše. Kada se smračilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako
šeće te je otišla do njega i tužno mu izjavila: “Preminula je”. Mika je stajao
nepomično. Žena ga je pozivala u kuću uvjeravajući ga da nije on kriv jer je
bio pijan. Vrativši se kući nije više bilo isto. Nije bilo djevojčice Evice i
tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.
Bilješka o piscu:
Vjenceslav Novak se rodio 1859. godine u Senju. Novak je bio
dijete činovničke obitelji. Pošto je u Zagrebu svršio Učiteljsku školu,
učiteljevao je u rodnom gradu, zatim je u Pragu studirao muzički akademiju.
Završivši akademiju postao je nastavnik Učiteljske škole u Zagrebu. Životni put
Vjenceslava Novaka bio je težak. Imao je veliku porodicu, a materijalno stanje
austrijskog činovnika bilo je vrlo skučeno. Osim toga Novak je bolovao od
tuberkuloze. U jednom alpskom lječilištu našao se zajedno sa Josipom Kozarcem.
Umro je 1905. godine.
Vjenceslav Novak ostavio je osam romana i velik broj pripovijedaka. U njima slika gotovo sve slojeve hrvatskog društva. Hrvatska je tada prolazila kroz doba svoga kapitalističkog razvitka. U najboljim romanima «Posljednji Stipančići» i «Pod Nehajem» opisuje prilike u svom rodnom gradu, propadanje plemićkih porodica i političko-društvena previranja koja je nosilo novo vrijeme. U nekim djelima Novak crta usku malograđansku sredinu i talentirane pojedince koji u njoj propadaju («Dva svijeta»). U romanima «Pavao Šegota» i «Tito Dorčić» Novak je prikazivao sudbine intelektualaca svoga kraja.
Vrlo su poznate njegove «Podgorske pripovijesti» u kojima je pružio uspjelu sliku jednoga siromašnog primorskog kraja koji ne može da prehrani svijet što se rodio na tom kamenjaru, bijenog žestokim vjetrovima s mora i s Velebita.
U pripovijedkama «Nezasitnost i bijeda» i «U glib» Novak je opisao bijedan život srednjoškolaca i studenata iz eksploatiranih slojeva svog vremena.
On je jedan od prvih hrvatskih pripovijedača koji je prikazivao bijedu i teške posljedice bijede hrvatskog radništva. Sadržaji njegovoh djela i toplina kojom je pisao pokazuju da je Novak imao plemenito srce i umjesto da zaoštri borbenost svojih junaka, on je vjerovao da bi dobrota i milosrđe mogli riješiti teško socijalno stanje.
Vjenceslav Novak ostavio je osam romana i velik broj pripovijedaka. U njima slika gotovo sve slojeve hrvatskog društva. Hrvatska je tada prolazila kroz doba svoga kapitalističkog razvitka. U najboljim romanima «Posljednji Stipančići» i «Pod Nehajem» opisuje prilike u svom rodnom gradu, propadanje plemićkih porodica i političko-društvena previranja koja je nosilo novo vrijeme. U nekim djelima Novak crta usku malograđansku sredinu i talentirane pojedince koji u njoj propadaju («Dva svijeta»). U romanima «Pavao Šegota» i «Tito Dorčić» Novak je prikazivao sudbine intelektualaca svoga kraja.
Vrlo su poznate njegove «Podgorske pripovijesti» u kojima je pružio uspjelu sliku jednoga siromašnog primorskog kraja koji ne može da prehrani svijet što se rodio na tom kamenjaru, bijenog žestokim vjetrovima s mora i s Velebita.
U pripovijedkama «Nezasitnost i bijeda» i «U glib» Novak je opisao bijedan život srednjoškolaca i studenata iz eksploatiranih slojeva svog vremena.
On je jedan od prvih hrvatskih pripovijedača koji je prikazivao bijedu i teške posljedice bijede hrvatskog radništva. Sadržaji njegovoh djela i toplina kojom je pisao pokazuju da je Novak imao plemenito srce i umjesto da zaoštri borbenost svojih junaka, on je vjerovao da bi dobrota i milosrđe mogli riješiti teško socijalno stanje.
Mjesto radnje : Podrum jedne kuće, hladne i
snijegom zatrpane ulice, te birtija u koju su Mika i Jankić često izlazili i
trošili svoje zaslužbe…
Vrijeme radnje: Zima 1905. godine
Tema: Težak život i bijeda pilara, koji rade teške fizičke poslove u svakodnevnoj borbi za golo preživljavanje.
Vrijeme radnje: Zima 1905. godine
Tema: Težak život i bijeda pilara, koji rade teške fizičke poslove u svakodnevnoj borbi za golo preživljavanje.
0 komentari