Junačina Mijat Tomič - Dubravko Horvatič - Prepricano lektira
Kratak sadržaj:
Mijat Tomić je i kao mali bio jako hrabar. Vuka je
skoro rastrgao vlastitim rukama. Ljudi nisu vjerovali u njegovo junaštvo, ali
su se u idućih tridesetak godina u to uvjerili. Crni Arapin je bio opaki
razbojnik: nitko mu ni ime nije znao, svi su ga se ljudi bojali i bio je jako
okrutan. Jednog je dana izazvao Džaferbega Kopčića na dvoboj. Džaferbeg ga se
bojao i nije se htio s njim boriti jer bi bio poražen. Uto ga je spasio Mijat
Tomić, njegov vjerni sluga. Sjeo je na konja te pohitao prema Crnom Arapinu. U
dvoboju je bilo očito tko će pobijediti. Mijat mu je zabio mač u rebra te ga
odmah usmrtio. Arapinovi vojnici su odmah pobjegli. Kao nagradu je dobio veliku
livadu Jabuku. Tamo je sa prijateljima naišao na neke ljude koji su kosili
njegovu zemlju. Ubio je njihovog vođu i nije ih kaznio jer su samo slušali
naredbe koje su im bile zadane. Kako bi preživjeli zimu, trebalo im je nešto
novca. Svi su se složili da će pljačkati samo one ljude koji su pljačkali,
lihvarili ili na druge načine štetili građanstvu. Prvi cilj je bila bogata
karavana Muje Baledžije. Tu su oslobodili jednog roba i goniča koji je, kao i
rob, bio zahvalan Mijatu i njegovoj družini na spašenu životu te postao član
hajduka. Čim su podijelili bogati plijen, svi su otišli svojim kućama. U
proljeće su se opet sastali i nastavili svoj posao. Cijela Bosna i Hercegovina
je znala za Mijata Tomića i za njegove podhvate, pa i ubojstva. Ovog puta su
opljačkali Hasanbegove dvore dok on nije bio u njima. Straža nije bila velika
pa su je lako svladali i odnijeli svakakva blaga iz nje. Tako su prolazile
godine njihovoga hajdukovanja. Napadali su karavane, karaule, dvorove. Jednog
proljeća dva se čovjeka iz njegove družine nisu vratila sa zimovanja. Jedan se
već obogatio i odustao od hajduka, a drugoga je ubio njegov prijatelj. Jedne
večeri došao je paša od Zvornika kod seoskog kneza. Mijat i hajduci su se
prerušili u djevojke te ubili pašu. Jednog dana mu je došla jedna čudna poruka
od Ilije, čovjeka koji je postao bogat te se odvojio od hajduka. Rekao je da mu
se rodio još jedan sin i da mu dođe na krštenje te da mu bude kum. Marijan ga
je sprečavao i govorio mu da ne ide kod njega jer bi mu mogao i prirediti
nekakvo neugodno iznenađenje. On je ipak odlučio otići ali tako da ga nitko ne
vidi. Tako se jednog dana iskrao iz planine i otišao u Doljane k njemu. Bio je
jako gostoljubiv, zapravo sumnjivo gostoljubiv. Ipak je trebao poslušati malog
Marijana. Čim je prekoračio prag njegove kuće, dva spretna čovjeka s puškama su
ga tako precizno pogodila u srce i u čelo da je ostao na mjestu mrtav. To su
bili Arapin i Sava. Čim je mali Marijan vidio da ga nema i kad se sjetio koji
je dan, odmah je otišao u Doljane. Svi hajduci su se uputili u Doljane.
Pronašli su ubojice te ih zavezali i stavili im neke krpe u usta. Stavili su ih
na tavan Ilijine kuće te ju zapalili. Mijatovo tijelo su pokopali u predjelu
Strmac, a mali Marijan, vođa hajduka je otišao duboko u šumu i pjevao Mijatovu
najdražu pjesmu.
Mjesto radnje: Selo Gornji na rubu Duvanjskog polja, na obronku planine Midene, visoki vrhovi
Ljubuše i Vran-planine, Duvno, Sinj, livada Jabuka, obronci Čvrsnice i Vrana
(planine).
Vrijeme radnje: Tridesete godine sedamnaestog stoljeća
Tema: Hrabri podvizi hajduka
Ideja: Nikad ne vjeruj ljudima koji su te nekada napustili i iznevjerili
Karakterizacija likova:
Mijat Tomić - Osvetoljubiv, domišljat, rodoljuban, radoznao, bistar, izdržljiv, snažan, neustrašiv, promišljen, odlučan, oprezan, pametan, hrabar, lukav.
Marijan - Mijatov bratić, rodoljuban kao Mijat, dobro podnosi bolove, ponosit, druželjubiv, voli se smijati, vješt, snažan, ozbiljno shvaća naredbe, snalažljiv, oprezan, ubija zle razbojnike, lukav, bistar, u svemu prati i slijedi Mijata, postao vođa hajduka kada je umro Mijat, stasit.
Bilješke o piscu:
Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio
klasičnu gimnaziju i filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest
umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskog centra,
zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se
ističe kao urednik nekoliko dječjih časopisa i listova. Počevši s godinom 1972.
slovi kao istaknut, ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski
književnik (otac mu je bio domobranski časnik), čija su djela bila zabranjivana
gotovo dvadeset godina. U to je vrijeme, usto što neumorno piše i stvara djela
koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima u Matici
hrvatskoj čiji će, godine 1992. postati potpredsjednik. Tri je godine glavni
urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995.-1998.). Autor je preko 50
knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo pjesama, novela, putopisa, eseja, kritika
te književnih radova za djecu. Bio je ugledan član Hrvatske demokratske
zajednice. Grički top Stanari u slonu.
0 komentari