Fatalist - Mihail Jurjevič Ljermontov
Kratak sadržaj:
Djelo počinje tako da pjesnik govori o tome kako mu se samo
jednom dogodilo da dva tjedna provede u kozačkom naselju. Navečer su uvijek
igrali karte, jednu večer kad im je to dosadilo počeli su razgovarati o tome
dali netko vjeruje u sudbinu ili ne. Neki su govorili da postoji popis u kojem
piše čas naše smrti, ali ga nitko nije vidio. Uto jedan srpski poručnik ustane
od stola i predloži da dokaže kako je sudbina u pitanju a ne samo slučajnost.
Kad je pitao tko želi to isprobati na vlastitoj koži, nitko nije imao
hrabrosti, a Pečorin je predložio okladu. Pečorin je tvrdio da na poručnikovu
licu vidi pečat skore smrti, i to iznio,a poručnik je tvrdio da neće uskoro
umrijeti. Tada je oficir ustao od stola i krenuo u drugu sobu gdije je stajao
obješen jedan pištolj, i uzeo ga. Kad su svi vidjeli namjere poručnika pale su
još neke oklade. Poručnik je uzeo pištolj i uperio ga sebi u glavu i opalio,
ali u tom trenutku u pištolju nije bilo metaka. Radi dokaza da u pištolju ima
metaka opalio je jedan hitac u zrak ali tada je pištolj opalio. Nakon završene
oklade svi su se vratili svojim kućama, Pečorin je živio u jednom malom
stančiću. Zaspao je pred zoru, ali ga je u četiri sata ujutro probudilo neko
lupanje na prozoru. Javili su mu da je poručnik Vulić ubijen. Ubio ga je jedan
pijani kozak sa sabljom. Nakon tog događaja kozak se zatvorio u jednu kuću na
kraju sela. Pečorin je rekao kozačkom kapetanu neka zabavi kozaka, a da će on
ući u kuću. Pečorin je ušo kroz prozor u kuću i uspio uhvatiti kozaka.
Bilješka o piscu:
Mihail Jurjevič Ljermontov rodio se 2. listopada 1814. u
Moskvi. Otac mu je bio iz stare ali osiromašene plemićke obitelji, koju je u
17. st osnovao došljak iz Škotske, koji je bio stupio u rusku službu. Kad mu je
bilo tri godine, umrla mu je majka. Njegova baka nije se od samog početka
slagala sa zetom, a nakon kćerine smrti nastao je između njih dvoje otvoren
sukob. Oboje su svojatali malog Mihaela, ali je pobjedu izvojevala baka i
zadržala dječaka kod sebe. Jurij Petrovič vraio se na svoje imanje i samo je od
vremana do vremena posjećivao sina. Mališan je volio i oca i baku, a njihov
razdor utjecao je na njega tako da se za rana povukao u sebe. Ta je činjenica
pridonijela da je dječak prerano sazrio. Budući da je bio slabašan i boježljiv
baka ga je tri puta vodila u toplice na Kavkaz. Ti su se boravci, a pogotovo
treći kad mu je bilo jedanaest godina, snažno dojmili taknoćutog dječaka.
Divlja ljepota kavkaskog gorja ostavila je neizbrisiv trag u njegovoj psihi i
nadahnula ga na mnoga kasnija knijževna djela. Tek kad je, potresen viješću o
Puškinovoj pogiblji, napisao pjesmu Pjesnikova smrt, privukao je na se
pozornost šireg čitateljstva, pa i dvora. Puškinova smrt nije bila prekretnica
samo u Ljermontovu životu nego i u njegovu stvaranju. U preostale četiri
godine, od 1837. do 1841. on je napisao svoje najbolje djelo i jedini roman
Junak našeg doba. Teško je shvatiti koliko je taj mladić koji je za sve to
vrijeme vrlo burno živio i mnogo putovao, stvorio u te četiri godine – mnoštvo
potpuno zrelih umjetničkih djela, od kojih su neka ugrađena u temelje ruske
književnosti 19. st. Na dan 15. srpnja 1841. održan je dvoboj u podnožju planine
Mašuk. Uvijeti su bili vrlo strogi – mala udaljenost i pištolj velikog kalibra.
Ljermontov je stajao nasmiješen, s pištoljem podignutim uvis, kad ga je
protivnik pogodio ravno u srce. Pjesnikova smrt izazvala je duboku žalost u
naprednom djelu ruske javnosti ali komentar na »na najvišem mjestu« glasio je
:»Tako mu i treba!«
Bilješke o djelu :
U svim djelima koje sam da sada
čitala imaju neka pitanja na koja ni mi nikada nećemo moći odgovoriti, tj.
pitanja koja ćemo odnijeti u grob neriješena. Ovo djelo govori o tome dali
netko vjeruje da mu je sudbina već određena, ili je sve ono što nam se dogodi
puka slučajnost. Pisac je u ovom djelu upotrijebio jednu vrlo posebnu metodu
kako dokazati dali je čovjeku sudbina unaprijed određena ili je ona samo slučajnost,
a to je prikazao kao okladu između Pečorina i poručnika Vulića. Pisac je u
jednom djelu djela otvorio pitanje da li čovjek može predvidjeti sudbinu, da li
je to očito na njegovom licu. Može li se sudbina mijenjati, može li netko
izbjeći on što mu je suđeno!? U ovom djelu mi možemo samo pročitati opis
poručnika Vulića, jer pisac piše u prvome licu i piše samo o svojim unutarnjim
osobinama, šta je volio u mladosti...
0 komentari